Pašman – Île-aux-Moines, Ono što nas spaja, bez obzira na jezičnu barijeru, jesu more, otok i ljudi

Objavio: Pokret Otoka - 01.10.2017.

Kod nas se u Hrvatskoj kaže: Najboljega gosta, tri dana dosta! A mi smo ovdje već osam dana i to je prevršilo svaku mjeru!

Hvala vam do neba! Ovo je bila fantazija! Ne znamo kako ćemo vam uzvratiti, svi smo zbunjeni. Ni u snu ovo nismo očekivali. Tim se riječima od prijatelja na Île-aux-Moinesu oprostio naš poznati meteorolog Duško Kraljev, koji je sa 25 svojih sumještana iz Banja i susjednih Pašmana, Malog Pašmana, Neviđana i Ždrelca bio u prvom službenom posjetu prijateljskom otoku u zaljevu Morbihan na sjeverozapadu Francuske.

Već prvoga dana, dok su hodali ulicama ukrašenima hrvatskim zastavama i diskretnim oznakama „Pašman“ koje su vodile do apartmanskog hotela u kojemu su bili smješteni, bilo im je jasno da to neće biti tek jedan u nizu protokolarno odrađenih posjeta nego, kao što su mnogo puta rekli, putovanje iz snova.
– Znali smo što je Francuska, ali ovome se ipak nismo nadali! Puno hvala svima! Cijeli otok bio je s nama i to se osjećalo na svakome koraku. Sanjat ćemo jedrenja, izlete, druženja…, nabrajao je Kraljev u gradskoj vijećnici, u kojoj je načelnik otoka Philippe Le Bérigot pripremio oproštajnu zdravicu.
Vidno uzbuđeni zbog rastanka, i gosti i domaćini prisjećali su se mnogih zgoda i druženja protekloga tjedna, a njih uistinu nije manjkalo.
– Doslovno nam nisu dali disati! Ispunili su svaku minutu našega boravka, osmislili svaki dan da bude drukčiji i uzbudljiviji od prethodnog, komentirao je gospodin Ive Kolanović iz Maloga Pašmana, kojemu će najviše u sjećanju ostati jedrenje na trima replikama tradicionalnih bretonskih brodica Sinagot te plovidba po Atlantskom oceanu. Toliko, kaže, da će uskoro početi izrađivati maketu toga zaštitnog znaka pomorske i ribarske baštine zaljeva Morbihan.
A u osam dana boravka Pašmanaca na Île-aux-Moinesu, domaćini su im pokazali sve ljepote svoga otoka, zaljeva, grada Vannesa, Saint Goustana, bazilike sv. Anne u gradu Aurayu, najveće marine u Bretanji Port Crouesty sa 1800 vezova na poluotoku Rhuysu, megalitski lokalitet Petit Mont. Upoznali su lokalni folklor, gastronomiju, običaje, posjetili školu i vrtić u kojoj je trenutačno 24 djece… Na svakome koraku ljudi su ih prepoznavali i pozdravljali uz neizbježni “Bonjour!”, častili, darivali… O posjetu Pašmanaca prijateljskom bretonskom otoku izvijestila su i dva regionalna dnevna lista – Le Télégramme i Ouest-France.

Ma, na sve su mislili!

– Sve što smo vidjeli ostavilo nas je bez riječi, ali mene je najviše impresioniralo njihovo zajedništvo, kako su organizirani, kako svi dišu kao jedan. To se osjećalo na zajedničkim večerama i izletima, u njihovu odnosu između sebe i prema nama. Posvetili su nam svaki trenutak svoga vremena, dogovorili s prijevoznikom da ne plaćamo brodske karte… Ma, na sve su mislili! Osjećali smo iskrenu toplinu i prijateljstvo, smatra Nedjeljka Matulić iz Pašmana.
Ali nisu ni Pašmanci njima „ostali dužni“! Na put dug 1785 kilometara ponijeli su delicije svoga kraja i jednu večer posvetili domaćoj bodulskoj spizi. Naravno, uz neizbježnu dalmatinsku pjesmu i pokoju lokalnu na sramežljivom francuskom.
Iako se na prvu činilo da će jezik biti velika prepreka za bolje upoznavanje, što je primijetio i načelnik Philippe Le Bérigot, komunikacija je bila spontana i ležerna. Malo su domaćini učili hrvatski, malo gosti francuski, sporazumjevali se mimikom i gestama… Ono u čemu su se uvijek našli – bila je pjesma i po tome će ih, smatra načelnik, domaćini možda i najviše pamtiti.

Mi smo otočani i koliko god bili različiti, zapravo smo jako slični, a ono što nas spaja, bez obzira na jezičnu barijeru, jesu more, otok i ljudi.

– Svi su bili tako spontani, razdragani, otvoreni i topli. Sretan sam što su ljudi koji žive na otoku željeli upoznati goste s Pašmana, a ja im se posebno želim zahvaliti na prekrasnim pjesmama koje su nam pjevali u svakoj prilici. Osim toga, donijeli ste nam i lijepo vrijeme nakon dugotrajnih kiša… Mislim da je ovaj tjedan nadmašio očekivanja i s jedne i s druge strane te da će se dugo prepričavati i pamtiti, kazao je Le Bérigot. I nije važno, dodao je, kako će se tko kome odužiti, važno je da naši ljudi imaju želju upoznati Pašman i Hrvatsku.
– A koliko je bilo zadovoljstvo što su nam došli prijatelji iz Hrvatske, vidjelo se svake večeri na našim druženjima. Svi su osjećali da moraju djelovati i biti dio ove priče. Vremenom ćemo se bolje upoznati i moći organizirati razmjenu možda nekih kulturnih ili sportskih događanja, dječjih radionica, folklora… Mi smo otočani i koliko god bili različiti, zapravo smo jako slični, a ono što nas spaja, bez obzira na jezičnu barijeru, jesu more, otok i ljudi. U ovoj priči najvažniji su ljudi. I toga moramo biti svjesni, zaključio je načelnik Philippe Le Bérigot. Uz napomenu: Vidimo se na Pašmanu!
Kako su se proveli i gdje su sve bili, pogledajte u fotogaleriji
 IZVOR : nasiskolji

Tagovi: