Supetarski vatrogasci su “Ponos Hrvatske”

Objavio: mirna.dalic@islandmovement.eu - 06.02.2023. - Vrijeme čitanja: 3min

Vatrogasci Nikola Martinić Dragan i Jakov Zlatar su zahvaljujući svojoj angažiranosti i požrtvovnosti dobitnici nagrade Ponos Hrvatske, a oni ističu kako nagrada pripada cijeloj vatrogasnoj postrojbi jer su svi u ovu priču utkali dio sebe i svog vremena.

Vatrogasci DVD-a Supetar koji su spasili njemačku obitelj iz teške prometne nesreće koja se ljetos dogodila na otoku Braču i zbrinuli njihovo dvoje maloljetne djece dok su im roditelji bili liječeni u KBC Split.

Podsjetimo, 17. srpnja DVD Supetar dobio je dojavu o prometnoj nesreći u kojoj su osobe ostale priklještene u vozilu. Vatrogasci su se tamo uputili s dva vozila i pet vatrogasaca. Odmah su pristupili izvlačenju i ustanovili da su djeca, osim šoka, prošla neozlijeđena. No roditelji su bili u puno težem stanju te su prevezeni u splitsku bolnicu.  Za to vrijeme su djeca, dječaci od četiri i deset godina živjeli u prostorijama Društva dok im se roditelji nisu vratili iz bolnice.

O tijeku intervencije zapovjednik Nikola Martinić Dragan kazao je:

„Bio sam voditelj te intervencije, i moj zadatak je bio da stupim u kontakt s roditeljima. Nisu oni mislili o sebi, samo su gledali gdje su im djeca. Uvjeravao sam ih da djeca nisu ozlijeđena. Žena je stekla povjerenje u mene, a prije nego ih je helikopter odvezao u KBC Split majka se samo željela pobrinuti za djecu.“

 

Obitelj je sa vatrogascima provela ukupno 2 tjedna prije nego su roditelji pušteni iz bolnice.

„Na rastanku su nam rekli da će se sigurno vratiti, a razmišljaju i da se ovdje trajno presele.“ – kažu vatrogasci.

Živjeli su u Brazilu odakle im je otac. Tamo nije baš sigurno za djecu, a majka nije podnosila gužve. Uvijek je bila u panici da je netko prati. Onda su preselili u Njemačku zbog sigurnosti djece, međutim njemu tamo baš ne odgovara mentalitet i hladnoća,. Sad on pati. Nisu mogli vjerovati kako ovdje djeca mogu slobodno trčati i uživati na plaži. Jedva su se opustili, teško im je bilo razumjeti da djeca mogu slobodno trčati po rivi. Rekli su da je ovo raj na zemlji.

 

Ovo je bila posebna priča koja je sve granice izbrisala – rodilo se pravo prijateljstvo!

Znate, mi ne možemo sebi dozvoliti da budemo emotivni na intervencijama i da se vežemo, moramo odraditi svoj posao, ali ova priča sve te granice je izbrisala. Iza intervencija najčešće ostane samo statiskitika, ali iza ove je ostalo nešto zaista veliko, pravo prijateljstvo – kaže nam Zlatar prisjećajući se tog dana kada je primio poziv u dojavnom centru.

Martinić Dragan za sam kraj ističe kako je ova priča rezultat angažmana svih vatrogasaca, ali i priča svih vatrogasaca na otoku, pa i u Hrvatskoj. Siguran je da bi svi napravili isto na njihovom mjestu.

– Nije to ništa specijalno, svaki istinski vatrogasac sigurno voli svoj posao jer ne znam zašto bi ga inače radio. Ja sam dobar zapovjednik koliko je dobra ekipa iza mene, nema tu Jakova ni Nikole, mi smo timski sport.”

 

Cijelu priču s detaljnim tijekom događaja i impresijama vatrogasaca pročitajte na poveznici.

 

 

___________

Autor: Suzana Živković, Pokret otoka

Fotografija: liburnija.com