ŠOLTA – Mi iz Mjesnog odbora nismo glazbeni virtuozi, ali smo prijatelji koji žive glazbu i ta se ljubav osjeti na koncertima

ŠOLTA – Mi iz Mjesnog odbora nismo glazbeni virtuozi, ali smo prijatelji koji žive glazbu i ta se ljubav osjeti na koncertima

Objavio: Otok Brac - 08.11.2017.

ĆAKULA sa  Sinišom Garbinom

Šoltanska grupa prva će zabaviti Splićane i njihove goste na novogodišnjem dočeku.

Bend iz Gornjeg Sela na Šolti na hrvatsku glazbenu scenu pojavio se prije pet godina svojom najvećom uspješnicom pjesmom ‘Mande, Mande’. Mjesni odbor, sastavljen od osam članova, i danas osvaja radijske etere i srca publike svojim otočnim prizvukom rocka, funka, polke i reggaea. Snimili su dva albuma, a treći je u pripremi što nam otkriva frontmen i vokal bendaSiniša Garbin kao gost je nedjeljne ćakule. Najavljuje novogodišnji koncert na splitskoj Rivi, ali se vraća i na glazbene početke svog benda.

– Život na otoku je sreća i tuga. Ljeta su vesela i živa, a zimi nemaš gdje potrošiti pare, a nemaš ih gdje ni zaraditi. Mi smo sebi stvorili zanimaciju kroz glazbu. Kao dijete od kutija, koje bi ostale ispred dućana, radio sam bubnjeve i glumio da sviram. Kada sam prerastao tu fazu, počeo sam pohađati sate klavira, a nakon tri godine počeo sam svirati i gitaru. Kolega Stipe Jakovčević je svirao iste instrumente, a treći je bio Luka Domačina na bubnjevima pa je s nama krenuo u realizaciju nekih ideja. U prostorijama gdje se prije nalazila mjesna škola pokrenuli smo prve svirke.

Jeste se već tada zvali Mjesni odbor?

– Prvo se Mjesni odbor zvao ‘Lešo meso’, svirali smo za 200 kuna i porciju ćevapa. Tada se pojavio ‘Otočki val’, u toj priči bila su tri otoka – Brač, Hvar i Vis, a đir koji su zastupali mi se svidio. Ne znam tko mi je bio draži Žan JakopačGego ili Kopito, pa smo pomislili kako bi i mi trebali pokrenuti svoju priču. Bazirali smo je na otočkim pričama, teme su nam bile propale ljubavi, vino, odnosno stare dalmatinske pjesme iznijeli smo na jedan moderniji način. Moj prijatelj je želio da se zovemo ‘Lokalno pučanstvo’, ali na kraju je prevagnuo naziv ‘Mjesni odbor’.

Kako ste se odlučili za ozbiljan korak u glazbeni svijet?

– Prvo što smo snimali bilo je na mikrofonu za kompjuter, nekom jeftinom od 20 kuna, bubanj smo svirali preko sintesajzera, sve smo to amaterski radili. Prvi spot smo napravili u paintu. Stavili smo to na internet, ljudima se svidjelo, a to nas je pokrenulo da krenemo profesionalno raditi. U dva tjedna napravili smo hiperprodukciju od deset pjesama. Trebalo nam je još ljudi, a teško ih je bilo naći na otoku. Dogodio se obrat, na Šoltu se vratio Andrej Burica koji je svirao gitaru te smo ga odmah prigrlili u bendu. Iz čiste ljubavi smo vježbali, okupljali bend, stvarali svoje pjesme, a ponekad bi u toj školi svirali i po cijele dane. Nakon nekog vremena skompali smo se s Goranom Tvrdićem, iz udruge ‘Šoltanski trudi’ koji nam je predložio da snimimo svoj prvi album. Preko Općine smo uzeli pozajmicu, koju smo vratili kroz deset svirki tog ljeta i tako smo ozbiljno zakoračili u glazbene vode, krenuli su nastupi…

Čula sam da ste prvi spot snimili za sto kuna. Je li to istina?

– Snimili smo svoj prvi album ‘Disco Cuba’, znalo se da će ‘Mande, Mande’ biti prvi singl. Pogodili smo, pjesma je postala hit pa se javilo pitanje snimanja spota. Nismo imali kinte za njega, dali smo zadnjih sto kuna mom rođaku da ga napravi. Ta pjesma danas ima preko milijun pogleda i pokazalo se da smo pogodili srca publike s njom. Drugi album je nastao odmah nakon, tako smo imali dva albuma u dvije godine, a sada se dogodila stanka od pet godina.

mjesni

Zovu li vas ponekad Mande umjesto Mjesni odbor?

– To je prokletstvo benda, istina, ponekad nas zovu ‘Mande, Mande’, što je simpatično. Tako su ‘Postolar tripper’ zvali ‘Koga, čega, janjetine’, ha, ha…

Iduće pitanje se samo nameće. Kada će treći album?

– Sprema se i trebao bi uskoro izaći, ali ne volimo forsirati stvari. Za prvi se kaže ‘Ili jesi ili nisi’, drugi ‘Divlje sime’, tako me dida zvao, govorio je kako nikada ništa neću zaraditi od glazbe, a treći se zove ‘Dark side od bevanda’. Naša priča je jednostavna, pričamo kroz glazbu lokalne dogodovštine, a to će biti i na novom albumu.


Nositelj tog albuma je singl ‘Rose’ s kojim ste se predstavili na ovogodišnjem Splitskom festivalu…

– Pjesmu smo napravili iz gušta, prva je pjesma bez kasnije intervencije, kako je napisana u izvornom obliku tako je i izašla vanka. Napisao sam je prije jednih proba, uzeo sam gitaru i rekao džabe sviraš, nikada ništa nećeš napraviti, odem u kuhinju, ulijem vina i razvodnim ga, sunce je udarilo u čašu i izgledalo je kao rose. Odmah su mi došle druge ideje i nastao je tekst pjesme. Kako smo flegmatični i lijeni, ostavili smo je u tom obliku. Prijavili je na festival i pjesma je prošla u natjecateljsku finalnu večer.

Osvojili ste drugu nagradu publike.

– Nastupali smo prvi put na Splitskom festivalu, prije nekoliko godina s ‘Natalijom’, a ove godine je ‘Rose’ ispala jako dobro prihvaćena kod publike. Znači nam nastup i nagrada jer se radi od jednom eminentnom festivalu koji ti može ubrzati uspjeh pjesme dok ne dođe do publike.

Koji nastup ćeš uvijek pamtiti?

– Promocija prvog albuma u tadašnjoj O’Hari, bilo je za nevjerovati kakva se atmosfera stvorila i danas mogu kazati kako mi je to najdraži koncert ikad. Fjera u Postirama na Braču i prvi nastup u Zagrebu u sklopu ‘Rock eksplozije’ su koncerti koje također rado pamtim.

Uz glazbu tu je i novinarski posao na Radio Dalmaciji. Kako si dospio u te vode?

– Svi u bendu imamo i neke druge poslove, morali smo od nečega kupiti svoje prve instrumente. U jednom periodu sam se preselio u Split, zasnovao sam obitelj, imam svoju kćerku Marčelinukoju ne bih mijenjao za ništa. Život me je povukao u Split, start nije bio lagan, radio sam svašta, a onda je izašao natječaj na Radio Dalmaciji. Nije slučajno što sam završio u medijima, kao dijete sam glumio da radim na radiju. Uvijek se sjetim kada bi me otac kao dječaka zvao u polje da mu pomognem, a ne bih imao volju, on bi mi kazao da nisam za ništa drugo nego za raditi na Radio Dalmaciji i, eto, pogodio je.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

– To je posao kojeg trebaš voljeti jer kada imaš loš dan i tada tvoj glas u eteru treba biti veseo. Radim u popodnevnim satima, što mi odgovara jer se mogu naspavati. Preko tjedna radim emisiju ‘Đir po Dalmaciji’, a vikendom ‘Vikend na Dalmaciji’. Drago mi je što sam pronašao dva posla koje volim i u kojima uživam te sam trenutačno u najljepšem periodu u svom životu.

Drugi put će Mjesni odbor nastupati u Splitu za doček Nove godine. Što spremate?

– Prvi put smo prije nastupa imali tremu, svirali smo iza Gibonnija, a nakon smo se pitali čemu sva ta nervoza. Nastup je bio odličan, a danas smo puno zreliji i spremniji za jedan takav koncert. Krenuli smo s probama svake nedjelje, tako će biti sve do nastupa. Napravit ćemo jedan repertoar u kojem ćemo povezati stare i nove pjesme, s naše dvije standardne obrade Miše i Šolte, dodat ćemo aranžmanskih elemenata kako bi atmosfera na Rivi bila što bolja. Imamo dvosatni program gdje ljudi koji dođu na Rivu neće stati plesati.

Je li vam naporno što morate raditi u novogodišnjoj noći?

– Koncept dočeka je super, mislim da je organizator ponudio za svakoga po nešto kako bi zadovoljio svačiji ukus. Sretni smo što ćemo svirati prvi jer nakon nastupa ćemo i mi dočekati Novu godinu u krugu svojih prijatelja i obitelji, tako da zapravo i neće biti toliko radno. Uživat ćemo u Gustafima i Joli.

Jole će iza vas nastupati na Rivi. Spremate li neki duet prilikom zamjene na pozornici?

– Nismo se razmišljali o tome, ali moram priznati da je ideja neloša. Jole je veseljak i mislim da bi se dobro uklopio u našu priču.

Kaže se kako je lakše uspjeti ako odeš u Zagreb. Vi ste vašu priču progurali sa Šolte. Koja je tvoja poruka mladim bendovima?

– Priča oko Mjesnog odbora gradila se sporo, sigurno i kvalitetno. Mjesni odbor nisu neki glazbeni virtuozi, ali smo prijatelji koji žive glazbu i ta ljubav se osjeti u našim nastupima. Proživjeli smo te priče koje pjevamo, one su naši trenutci i naša priča. Najsretniji smo bend, pucamo od sreće zato što smo sebi kazali da nam je ovo najdraži hobi. Poruka za sve mlade grupe, iako sebe s osam godina postojanja isto smatramo mladima, je da guraju svoju priču i neka sviraju iz gušta. Ako te netko sili, nemoj se baviti glazbom. Poruka je vrlo jednostavna.

Foto: Joško Šupić
 Foto galerija : Pokret Otoka

Tagovi: ,