ŠOLTA – Dinko Sule, pjesnik kojem je u središtu čovjek

ŠOLTA – Dinko Sule, pjesnik kojem je u središtu čovjek

Objavio: Otok Solta - 23.01.2018.

“S rukama prekriženim iza leđa i španćeron na glavi srest ćete Sulu u svojim redovitim vižitama otoka na kojem živi. Uvijek malo postrani, ali više no itko unutra. Duboko u labirintu ljudi s kojima živi, s hrabrošću da uzme odmak, piše on o njima, o tim ljudima. U središtu Sulinog pjesničkog svijeta je čovjek.

Njegov promatrački duh senzibilizirao je njegovo pjesništvo koje se trza i o najmanju ljudsku gestu sa sposobnošću da sveukupnost ljudske prirode izrazi preko jednostavnih i oduševljavajuće prirodnih stvari. Koliko su jednostavne istine na koje nas Sule podsjeća, toliko je i jednostavan i pročišćen njegov pjesnički izraz.” Napisala je o Dinku Marina Blagaić 2007. godine u njegovoj zbirci pjesama “U Labirintu”.

Deset godina kasnije Dinka i dalje možete prepoznati sa španćeron kako istražuje svoj otok. Otok Šoltu. Od brojnih knjiga, pjesama, slika, časopisa, monografija, riječi i stihova ne znamo što bismo prije istakli iz Dinkovog dugogodišnjeg umjetničkog opusa. Kakve planove ima ove godine i što poručuje mladima na otoku bila je tema za prvu našu ćakulu s Dinkom.

 

Rođeni ste Šoltanin i na otoku živite cijeli svoj život? Da li ste ikad poželjeli otići?

Šoltanin sam i to mi je drago. Bože sačuvaj, ne želim napušćati škoj. Ne bi iša ni u likara u Split da ne moram. Koliko god sam ovde čini mi se da svoju škrapu još uvik potpuno ne poznajem. Nemam potribe gledat znamenitosti drugih gradova kad je meni sve na mom škoju još neistraženo. Svaki dan otkrijem nešto novo. Da imamo 10 životi ne bi razotkrili sve što nam priroda i otok nude, zato nemam razloga lutati na drugim adresama.

 

Više od 30 godina pišete pjesme, odakle inspiracija?

Šolta i njezini ljudi su mi inspiracija. Ja u stvari samo dobro slušam, dojden doma i napišem ono ča doživim, čujen, vidin. Nastojin di god iden promatrati svoje otočane, njihovu fizionomiju, uspoređivati ih jedne s drugima, analizirati njihove karaktere, i na kraju doživjeno pretočit u rić.

 

Urednik ste časopisa za kulturu otoka Šolte “Bašćina”, možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

Bašćina izlazi već 26 godina, svaku godinu po jedan broj. U njoj se mogu pročitati razni prilozi, o umjetnosti, prirodi, prilozi koji obuhvaćaju tehnička, biotehnička i humanistička područja. Zanimljiva je tema “Tko je tko” koja u budućnosti može poslužiti za biografski leksikon Šoltana… Zapravo puno šire teme od same kulture, ali sve što jednu zajednicu čini društvom.

Izdavač časopisa je uglavnom Općina Šolta (od njezinog petog broja, op.a). Na sadržaju sam surađivao s preko 30 znastvenika, domaćih i stranih – iz Mađarske, Austrije, Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegvoine. U kreiranju sadržaja sudjeluju i brojni otočani. Zapravo su svi koji misle da mogu doprinijeti sadržaju pozvani da se i priključe.

Osim Bašćine, suurednik sam knjige monografije Eugena Buktenice, poznatog slikara naive iz Grohota, zatim sam urednik monografije o našoj glazbi, o vatrogascima, urednik sam knjige “Šolta na starim letratima” i “Bratovštine otoka Šolte”, napisao sam knjigu “100 godina gradnje crkve u Grohotama”, sudjelovao u izradi monografije otoka Šolte…

 

Trenutno radite na izdavanju nove Bašćine, ali i knjige o šoltanskim gljivama. Zar stvarno Šolta ima toliko vrsta gljiva da ima materijala za knjigu?

točka 

Je, Bašćina ide dalje. Tekstove već ispisuju znanstvenici koji vole Šoltu, a nisu Šoltani. Čitao sam da Brač jema priko 3.500 gljiv  pa ako je to istina, vjerujem da i Šolta svoje vrste broji u tisućama, ali do sada su mi znanstvenici identificirali priko 250 vrsta koje ćemo obraditi u knjizi GLJIVE OTOKA ŠOLTE. Knjiga se radi i ako ne zapušu nepovoljniji vjetrovi od ovih koji već sada pušu, knjiga bi mogla biti gotova sljedeće godine. Veliku potporu, moralnu i stručnu, u spremanju ove knjige daje prof. dr. sc. Irmgard Krisai Greihuber, znanstvenica iz Beča. Gljive sam pronašao po cijelom otoku.  Problem je ča na Šolti pada malo kiše, vlage je malo pa je brojka nađenih gljiva za sad ovolika. Vjerujem, bit će ih još.

Sa sobom uvijek nosim fotoaparat i bilježim sve na što naiđem i šaljem na identifikaciju. Za one gljive koje se ne mogu prepoznati po slikama, pošaljem suhi uzorak, opis staništa, te podatak o mirisu i okusu gljive.

Uz ovu spomenutu knjigu, želja mi je urediti libar “Flora i fauna Šolte”. Materijala za taki libar jema, Bogu fala, ali “kratka je tunja, duboko je more”,  a ni tajnica ne bi bila na odmet. Hahaha.

 

Osim pisanja, bavite se i slikanjem. Koji vam je način umjetničkog izražavanja draži?

Podjednako su mi draga oba načina. Kad se ne mogu izrazit ričima, onda slikam. Ponekad i kiparim. No, moram priznati da sve manje slikam.

Svoje sam slike izlagao u Splitu, Zagrebu, Selcima, Kaštel Sučurcu, Slovenskoj Bistrici, Zadar, ali posljednjih godina izlažem uglavnom na Šolti. Dosta sam izlaga na kolektivnin izložban, po Hrvaskoj i po svitu.

 

U jednom ste trenutku spojili svoje dvije ljubavi i napravili seriju slika s haiku pjesmama, tzv. Haiga. Kako ste došli na ideju?

Haige sam vidio u časopisima u kojima objavljujem Haiku, pa sam se odlučio okušat i u tom poslu. To je vrlo zanimljivo.

 

Što biste poručili mladima koji odlaze s otoka ne upoznajući ga, možda potpuno nesvjesni kakvo bogatstvo ostavljaju iza sebe?

 

Mladima savjetujem da ne napuštaju otok, neka se ustegnu od takvih odluka. Znam, reći će, lako je meni svirit. Moraju doći bolja i sretnija vremena, a ta vremena moraju stvarati uppravo mladi. Na otoku  im nikako ne može biti  dosadno, samo se treba organizirati. Ovdje se može raditi što god poželimo. Mogao sam i ja sidit u kafiću i postat njegov inventar, ali našao sam sebi zanimaciju, radim, trudim se i rezultata ima. Mladi moraju znat da ništa ne pada s neba, ne možemo samo kukat. Sa životom se treba uhvatiti u koštac. Život je kratak, a od filozofiranja bez rada nema rezultata. Pitanje je što je to sretan život, kolika je to plaća koja bi nas zadovoljila. Svakako, ostaje činjenica da bez rada nema ni plodova.

točka

I, kako dalje?

točka 

Najteže je uspjeti u vlastitoj sredini. Prin tri godine sam dobi Nagradu za životno djelo Općine Šolta. Ta nagrada nije mi ni viza za sritniji život, niti mi ona otvara sva vrata. Pojednincima je bitna moja narav. Osoba sam koja ne želi minjati narav da bi se nekome svidi. Što mislim, to i rečen, no mnogi to na žalost shvaćaju osobno. U mojon svići još jema uja, radit ću koliko mogu, siguran da jema judi koji će zalolit moje čudi.

točka

Da bismo popisali sve Dinkove akcije kojima je doprinio otoku i očuvanju njegove povijesti, kulture i znanja trebalo bi nam prosjediti još satima, no za upoznavanje ovog velikog čovjeka za prvi put je sasvim dovoljno, a u sljedećim ćemo danima objaviti i nekoliko njegovih pjesničkih uradaka prepunjenih emocija o otoku i čovjeku.

 

Autorica: Maja Jurišić

Foto: Uwe Mauch