SILBA – Jedanaestogodišnja Sara pobjednica je mjesečnog natjecanja međunarodne kreativne agencije

SILBA – Jedanaestogodišnja Sara pobjednica je mjesečnog natjecanja međunarodne kreativne agencije

Objavio: Paula Bolfan - 02.04.2022.

”Priča o vratima” jedanaestogodišnje Sare Šimunac Vukušić, učenice osnovne škole Zadarski otoci – podružnica Silba, osvojila je prvo mjesto na međunarodnom mjesečnom natjecanju u pisanju

Natjecanje provodi WordHound Ltd, kreativna agencija sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu specijalizirana za pisani sadržaj za web stranice.

.
Riječi hvale ocjenjivača

Za Sarinu priču su iz agencije Word Hound rekli sljedeće: ”Već neko vrijeme nismo imali prijavu iz Hrvatske pa smo bili posebno zadovoljni što smo dobili Sarinu priču. Što je Tara radila, izlazila s jezivom staricom?? Očito se nešto sumnjivo događa. I mi moramo znati više o ovim ogrlicama… Hvala puno na prijavi, Sara!”

U žiriju se našla i Rehannah Mian, sutkinja gošća iz Magical Storybook-a, pružatelja besplatnih audio priča i knjiga za djecu. Za Sarinu priču kaže:

”Sara, divna priča! Mislim da najbolje priče na svijetu tjeraju čitatelja da nagađa što će se sljedeće dogoditi, a ‘Priča o vratima’ je to sjajno napravila. Svidjelo mi se kako si opisala djecu u gradu i napravila usporedbu s onim što je Tara osjećala prema vlastitom životu. Osjećala sam se kao da razumijem likove.
Detalji u tvojoj priči držali su me napetu cijelim putem. Nisam htjela prestati čitati! Vrlo je posebna stvar moći napisati tako divnu priču koja među svojim čitateljima izaziva takve emocije da na kraju požele zaplakati. I moralna pouka priče je odlična. Dobro napravljeno. Nastavi pisati!”

U nastavku pročitajte Sarinu priču…

.
Sara Šimunac Vukušić: ”Priča o vratima”

Jednom davno, živjela je princeza Tara. Njen život se odvijao u otmjenom dvorcu iz kojeg nikada nije smjela izlaziti. Blizu dvorca bilo je malo selo koje je Tara voljela promatrati kroz najviši prozor. Stajala bi na tom prozoru u svojoj svilenoj haljini i gledala djecu kako se igraju. Bila su u staroj i poderanoj odjeći, no na njihovim licima vidjela je pravo zadovoljstvo. Tužno je mislila u sebi : „Ah, ja se sigurno nikad neću ovako zabavljati“. Roditelje je jedva ikada viđala, a sa braćom i sestrama se nije slagala jer je nisu razumjeli. Taru je najviše smetalo to što su se svi oko nje ponašali tako uobraženo…no, poznavala je jednu osobu u dvorcu koja je bila drugačija, baš kao i ona.
.

.
Jednog dana Tara nije više mogla držati te osjećaje samo za sebe i jurnula je prema potkrovlju dvorca. Tamo je živjela starica pod imenom Zora, mudra i ljubazna dvorska čistačica. Tara ju je odmalena voljela. Starica nikada nije puno pričala, no uvijek je imala zadovoljan osmijeh na licu. Djevojčica je znala da je Zora jedina osoba koja će je razumjeti. Potužila joj se , a starica reče : „Pođi sa mnom, ako si
spremna“.

Tara pomalo preplašeno kimne glavom, ne znajući što očekivati. Zora ju dovede u jedan podrum za koji nije ni znala da postoji. Pred njima se nalazio dugi hodnik u kojemu je bilo mnoštvo vrata. Sva vrata bila su jako različita…Neka su bila ukrašena zlatom, neka dijamantima, a neka su samo bila od željeza ili drveta.
.

.
Starica joj reče : „Pazi kako biraš i prati svoje srce“. Zatim joj da jednu ogrlicu i pošalje ju da izabere vrata.

Tara je hodala hodnikom, no nije ništa posebno osjećala pored većine vrata. Kada je došla skoro do kraja hodnika i već polako gubila nadu, za oko joj zapnu jedna mala, drvena vrata…Kad je primila kvaku okrenula se prema starici i na njenom licu primijeti zadovoljan i ponosan osmijeh, čak i jednu malu suzu u oku. Tara zatim odlučno uđe kroz vrata. Našla se na livadi okruženoj šumom. Tamo je bilo mnoštvo djece i sva su se sretno igrala, baš kao i ona djeca u selu.

Začudilo ju je što su se djeca koristila raznim alatima, kakve ona nikada nije smjela niti dotaknuti. Čak su sami gradili prekrasne šarene kuće, igrališta i još puno toga. Ubrzo je primijetila da sva djeca imaju istu ogrlicu kao i ona.

Tada je shvatila da stara Zora nije bila samo obična čistačica… i najvažnije, shvatila je da ništa ne mora biti onako kako nam se čini…

__________
Autor: Pokret Otoka
Autorica priče: Sara Šimunac Vukušić
Naslovna fotografija: Velid Jakupović