SESTRUNJSKA BOŽIĆNA ŠTORIJA –  Priča o malom otoku i puno ljubavi

SESTRUNJSKA BOŽIĆNA ŠTORIJA – Priča o malom otoku i puno ljubavi

Objavio: Paula Bolfan - 16.12.2018.

Na Sestrunju nema kafića, restorana pa čak niti dućana, ali Božićnog duha, veselja i dobrog društva definitivno ne fali.

Otok Sestrunj jedan je od malih naseljenih otoka Hrvatske bez svoje općine ili uprave. Administrativno pripada Općini Preko, odnosno otoku Ugljanu.

Ove me zime naša Pokretačica Petra pozvala da prisustvujem drugoj po redu Božićnoj štoriji. Poziv me i više nego razveselio jer mi je najljepše i najiskrenije doživjeti otok zimi. Uostalom, otočka događanja su uvijek zanimljiva, vesela i duhovita.
.

Nakon nešto više od 45 minuta na Sestrunj smo stigli katamaranom koji je sa zadarskog Poluotoka krenuo u 16.30h.

Kao i prema drugim malim otocima (kojih u zadarskoj županiji ne fali) brzobrodska linija za Otok Sestrunj polazi samo jednom dnevno. Na svom putu dotiče se mjesta Brbinj i Božava na Dugom Otoku i malih zadarskih otoka, Zverinca i Rivnja.

Većina brzobrodskih linija povezuje nekoliko otoka. Na te otoke pristajemo svaki put kad putujemo na svoj Otok (svoj ćemo otok nadalje označavati velikim početnim slovom), a zapravo na njih kročimo nogom tek svakih nekoliko godina. Naravno, uvijek se volimo susresti s dragim nam ljudima s tih susjednih otoka, popiti pelin ili kavicu na brodskom šanku i proćakulati o životu.

Svaki put kad putujemo na Otok s veseljem gledamo ostale otoke kroz brodski prozor, udubljeno sanjareći o svemu lijepom što nas na Otoku očekuje ili o svemu lijepom što ostaje za nama kad putujemo za grad.
.

.
Sestrunjska Božićna štorija veselje je za velike i male

Najljepši dio otočkih događanja je što ne okuplja ljude koje dijele isti interese već istu ljubav. To je ljubav prema Otoku, Otočkim ljudima i situacijama.

Otok volimo i zimi, kad po kiši unosimo stvari na brod ili s broda, ili kad bura puše toliko jako da ti se ledi krv u žilama.

Šušur je počeo kad je brod usporio kako bi pristao u sestrunjsku luku. Frcali su pozdravi, osmjesi, iznosile su se stvari i trpale u aute. Mi smo se kao i stvari potrpali u aute  i krenuli u brdo prema kući. Putem smo prošli kraj Prisliga, glavnog središta svih zbivanja na otoku Sestrunju.
.

PRISLIG – sestrunjski centar okupljanja

‘Prislig’ se nalazi na vrhu sela, gdje je donedavno radio mali Sonikov dućan. Iz određenog se razloga dućan zatvorio pa su Sestrunjci ostali prepušteni sami sebi i svojoj dnevnoj prilici odlaska u grad po spizu i ostale životne potrepštine.

>>> SESTRUNJ – Napravljena zimska terasa za druženja mještana

Znači, osim ako ste umirovljenik ili student s prebivalištem na otoku, samo svoju potrebu za dućanom platit ćete uobičajenom cijenom za (otočku) povratnu kartu. Naravno, ne zaboravite dobro promislite što ćete kupiti kako sutradan ne biste morali ponovno u grad. Važno je i dobro rasporediti  vrijeme i obaveze u gradu, kako ne biste zakasnili na jedini brod kući ili se sutradan morali uputiti ponovno. /

Nakon tople dobrodošlice u dom prijateljice koja me pozvala da uveličam njihovo veliko događanje, pošli smo u Prislig. U Prisligu se već naveliko pripremalo. Djeca su izrađivala svoje čarapice, koje će objesiti na improvizirani komin sastavljen od kutija i krep papira, koji su izradile mame i velike cure. Veliki dečki u kratkom su vremenu složili šank, proveli struju i prostorija je ubrzo postala pravo Božićno okupljalište, a dobre energije bilo je i više nego na zagrebačkim adventskim kućicama.
.

Tulum i ”Zlatna Fritula”

U subotu je na Prisligu od jutra bio muving. Djeca su dovršavala svoje čarapice, kuhalo se vino i kotlovina i sve se polako pripremalo za večernje slavlje. Tanjur za kotlovinu bio je premalen, a najbliži je bio na Rivnju. Na putu za Sestrunj pitala sam Petru kad je zadnji put bila na Rivnju, a odgovorila mi je da je zasigurno prošlo nekoliko godina. Sreća na premalom tanjuru pa je Petra nakon nekoliko godina ponovno došla na Rivanj, kajićem.

Za to vrijeme ja sam bila na moru. Valjalo je provjeriti lovi li se više liganja na Silbi ili na Sestrunju! Divno je doživjeti suton na površini mora. Puhala je bura no nije nas puno nosilo. Nekoliko sati smo izguštali, pogledali najljepši zalazak s najbolje pozicije i dok smo se vratili tulum je već bio u jeku.

Fino smo jeli, pričali, smijali se, a potom i zaplesali. Veselje je trajalo do jutarnjih sati, kako to na otocima biva, a uspjela sam se i izgubiti na povratku do kuće. Mislim da sam se namjerno izgubila, jer je divno hodati otočkim ulicama dok su prazne i tihe, a opet tako žive. Tišina na otoku je stvarno vrijedna slušanja, jednako kao što je vrijedan i najmirniji san – otočki san.

Nedjelja ujutro ponovno je bila živa, a poslije mise održalo se i tradicionalno natjecanje u pripremi fritula. Od petero natjecatelja nije bilo posljednjeg (četvrto mjesto djelilo je dvoje ljudi ehehe), a pobjednica je odnijela nagradu ”Zlatna Fritula” u obliku kuhače. Svi su se dobro napapali fritula, izmijenili su se recepti, a i nasmijalo se do suza. Valjalo je ručati i spremiti se za put u grad.
.

.
Povratak u ‘civilizaciju’

U nedjelju poslijepodne već sam se osjećala kao dio zajednice. Znala sam tko ide u grad, tko ostaje, a tko će ipak u ponedjeljak ujutro i tko je pošao na lignje, a tko će ujutro na zubace. Na brodu je bila mirna atmosfera nedjeljnog poslijepodneva, a vani je padala kiša, u trenucima i tuča.

Pristajali smo u Zadar i osjećala sam se zadovoljno, a opet vrlo neobično. Ulazak u zadarsku luku doživjela sam nebrojeno puta, a opet je ovog puta bio toliko drugačiji.

Ista luka, drugi brod, drugi otok. Drugi ljudi, ista priča, ista ljubav.
.

Brod odlazi iz sestrunjske luke… / Foto: Pokret Otoka

.
Hvala vam Sestrunjci do idućeg puta, a o Sestrunju i ostalim malim otocima sa specifičnim položajem pisati ćemo i dalje! Ako i Vi želite podijeliti s nama priču sa svog Otoka, javite se putem maila na adresu paula.bolfan@islandmovement.eu 

__________
Autorica: Paula Bolfan
Fotografija: Paula Bolfan / Pokret Otoka