RAB – Iz perspektive Sabine Mikelić: Prostor filma kao mjesto za nova značenja

RAB – Iz perspektive Sabine Mikelić: Prostor filma kao mjesto za nova značenja

Objavio: Paula Bolfan - 30.01.2019.

Čin snimanja (filma) može predstavljati ishodište ne samo za eksperimentalno istraživanje vizualnih aspekata ovog medija, već i za društvenu interakciju; kadar se pritom može shvatiti i kao prostor izražavanja, otkrivanja i osnaživanja pojedinca.

.

Upravo se ovim temama bavi multimedijalna umjetnica i redateljica dokumentarnih filmova Sabina Mikelić, koja je u lipnju prošle godine diplomirala na Nizozemskoj filmskoj akademiji (Netherlands Film Academy), gdje je studirala smjer pod nazivom “Umjetničko istraživanje u kinematografiji” – prenosi vizkultura.
.

O njezinom filmskom istraživanju Filming Beyond, koje propituje odnos redateljice i subjekta, kao i o filmu Beyond the Choir, iza kojeg leži ideja o ispitivanju mogućnosti nadilaženja stereotipa, doznajte više u nastavku!

*Sabina Mikelić: Filming Beyond (2018.)

 

*Sabina Mikelić: House Number 376 (2010.) / kadar iz filma; Sabina Mikelić: Ode to Joy (2017.) / kadar iz filma

 

 

Trailer 

.
Sabina o sebi i svom odnosu prema svijetu, prema filmu…

“Moj odnos prema svijetu oduvijek je bio definiran mojom željom da ga upoznam i uživam u njemu, ali i strahom od onog nepoznatog. U jednom trenutku svog umjetničkog djelovanja otkrila sam da svijet mogu upoznati preko kamere,  te da kamera može biti posrednik između mene i svijeta. Oduvijek su me zanimali ljudi, ono što me okružuje, i stvaranje povezanosti i komunikacija s okolinom. Kamerom i snimanjem sam pokušala ostvariti intimnost i povjerenje sa protagonistima, i kroz subjekt koji se nalazi ispred kamere – upoznati sebe.

Vjerujem da mi kamera i proces snimanja omogućuju da pristupim ljudima na način koji ne bi bilo moguće provesti bez ‘isprike’ snimanja filma. Jednostavnije rečeno, kamera mi je dala autoritet;  postala je oruđe osnaživanja i otvorila mi je prostor u kojem sam se susretala s drugima.
.

Odnosi s akterima kroz čin snimanja

Moje istraživanje ‘Filming Beyond, voicing relations’ bavi se činom snimanja i načinom na koji kroz sam čin i njegov alat (kameru) mogu ispitati povjerenje i odnose s akterima (subjektima) filma, dok u isto vrijeme postaje vidljiva i složenost odnosa između redatelja i protagonista.

Ne propitujem samo stvaranje odnosa s protagonistima, nego i stvaranje svoje vlastite estetike, vlastitog potpisa sastavljenog od fiksiranih snimaka te formalnih i hladnih kompozija (sličnih onima u klasičnom slikarstvu). Upravo se u toj dihotomiji formalnog, ‘hladnog’ postavljanja scene (kao kadra, kao slike) i često emocionalnog sadržaja stvara posebna dinamika. Veliku ulogu u mom istraživanju imaju odabir formata, veličine slike i kadriranje koji mi omogućuju da sama spoznam što leži izvan estetskih odabira.

Postavljanjem ili stvaranje jednostavne mise-en-scène u kojoj moji protagonisti glume sami sebe, istražujem kako prostor filma postaje mjesto pojavljivanja novih značenja. Shvatila sam da se intruzivnost kamere može nadići jedino istovremenim prihvaćanjem i propitivanjem samog uređaja i izvedbe pred njim.

Važnost ovog istraživanja i projekta za mene leži u ostvarivanju autoriteta nad procesom, stjecanju povjerenja u svijet i otkrivanju jednostavnosti, čudnovatosti, nježnosti i ljepote međuljudskih odnosa posredovanih kamerom.”

¹ Volim razmišljati o drugima i pristupati im, nebitno jesu li oni stranci u vlaku, novi susjedi u Nizozemskoj ili muška klapa s otoka Raba u Hrvatskoj. Pod izgovorom snimanja filma dobivam priliku zaviriti u njihov svijet i vidjeti hoće li to dovesti do nečeg čarobnog. Istražujem mogućnost stvaranja filmskog prostora u kojem možemo skupa postojati i dijeliti trenutak. Očito mi je nužno vidjeti ljepotu u svijetu. Ili napraviti je. Ovim istraživanjem želim vidjeti mogu li stvoriti osjećaj zajedništva i uhvatiti ga, ne znajući što će se dogoditi jer smo i ja i moji protagonisti u trenutku snimanja, baš onakvi kakvi jesmo: nesavršeni, sumnjičavi, ranjivi i sramežljivi.

.

 

 

 

 

*Sabina Mikelić: Beyond the Choir (2018.) / kadrovi iz filma

 

“Kroz projekt ‘Beyond the Choir’ ispitivala sam mogućnost nadilaženja stereotipa i onoga što već znam, odnosno nadilaženje konteksta mog otoka, njegovog položaja i stanovnika, kroz proces snimanja.”

Projektom artikuliram sljedeća pitanja: može li istraživanje intimnog odnosa ljudi s određenim mjestom u isto vrijeme biti i dublja analiza procesa snimanja i uloge kamere u društvenoj interakciji? I može li tada postati i načinom na koji ću ja, kao autorica, ‘riješiti’ pitanje vlastite pripadnosti? Kako mogu iskoristiti kameru i snimanje da bih podijelila trenutak s drugim? Kako se povezujemo i kako si vjerujemo?

Beyond the Choir trenutno se sastoji od 7 sekvenci u kojima me svaki od sedmero članova tradicionalne muške klape Krijanca sa Raba vodi na sebi važno mjesto na otoku Rabu, s kojeg i sama potječem.

Dio ove metode, koju sam nazvala ‘Vodi me nekuda’, leži u činjenici da mi oni nisu smjeli unaprijed otkriti kamo će me odvesti, baš kao što ni ja njima nisam otkrila što ću ih pitati.

Posjećivanjem tih lokacija htjela sam dobiti uvid u intiman odnos mojih protagonista sa specifičnim mjestom kako bih vidjela lokaciju njihovim očima i emocijama.

U samom trenutku snimanja na površinu izlaze naši odnosi i otkriva se sam proces snimanja; dok moji protagonisti glume sami sebe, a ja preuzimam ulogu redatelja.

Osma sekvenca je sekvenca njihova okupljanja u kojem preuzimanju svoj grupni identitet.

Pjevaju. Pjesma koju pjevaju je tradicionalna ljubavna pjesma – ‘Omili mi u selu divojka’ – koja na simboličan način predstavlja i naš proces upoznavanja, i ‘udvaranja’.”

 

*Sabina Mikelić: Beyond the Choir (2018.) / kadar iz filma

.

”Moj brat pjeva u muškoj klapi. Pjevaju tradicionalne narodne pjesme. Kako bih ih upoznala, poslužila sam se isprikom snimanja filma.”

Sabina Mikelić (Hrvatska, 1981.) je likovna i multimedijalna umjetnica, prvostupnica grafike (klasa: Robert Šimrak), a 2013. godine na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu magistrirala na usmjerenju novih medija i animacije. U lipnju 2018 godine diplomirala je Cum Laude na Nizozemskoj filmskoj akademiji (Master of Film, Artistic Research in and through Cinema). Godine 2002. započinje s izlaganjem svojih radova te sudjeluje u mnogim državnim i međunarodnim izložbama (T-com MSU, Transform, Sofia, ESSL Art Award, VIG – posebna pozivnica) i filmskim festivalima (Dani hrvatskog filma, Liburnia Film Festival / Nagrada za najbolji regionalni film 2014., Etnofilm Rovinj / Nagrada za poseban doprinos etnografskom filmu 2013). Ovojila je nagradu za najbolji pitch na Dokufestu u Prizrenu, Kosovo (Balkan Documentary Center) 2002. godine. Od 2014. do 2016. radila je kao nastavnica stručnih predmeta Video, Animacija i Vizualne komunikacije u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Trenutno radi na filmu Leopoldina koji je u pred-produkcijskoj fazi (produkcija: Restart). Živi i radi na relaciji Hrvatska-Nizozemska.

 

__________
Izvor: vizkultura
Fotografija: Pixabay