PRIKO ŠKOJA by Dalibor Farčić: ‘Vino se pije na ure, a ne na litre!’

Objavio: Pokret Otoka - 21.10.2017.

Iako na mnogim odrinama grozdovi još vise, berba grožđa je na otoku prošla. U nekim podrumima i konobama mošt još vrije, većinom se vino toči u bačve.

Jesen je u našem podneblju vezana za mnoštvo lijepih tradicija, a među najvažnijima je berba grožđa. Od njega imaš sve: suhice, vino, prošek, varenik, mermeladu, rakiju, kvasinu, mantalu…

O vinovoj lozi kao „čuvaru civilizacije“ ima puno zapisa, odnosno crteža (počevši od onih iz Egipta starih 6000 godina). U srednjem vijeku stanovništvo otoka Korčule kao glavnu granu gospodarstva navodi vinogradarstvo i vinarsku proizvodnju. Još od davnine poznat po uzgoju loze i proizvodnji dobrog vina, Korčulani su ga izvozili u Veneciju i na Bečki dvor. Sveti Vinko ili Vincenc zaštitnik je vinograda i vinogradara. U antičkoj Grčkoj, negdje u veljači, slavio se bog Dioniz i tad bi se otvarale bačve s novim vinom i ono se moralo piti. Zanimljivo bi bilo promatrati reakcije medija i javnosti na uvođenje takve zakonske regulative u današnje vrijeme.

„Vino je vječni dokaz da nas Bog voli i da želi da nas vidi sretne“ (Benjamin Franklin).

„In vino veritas“ – U vinu je istina, stara je latinska.

„Vino ne opija čovjeka, nego se čovjek opija sam!“

U razumnim količinama osobito crno vino jača imunitet, a grožđem možemo i do bolje forme jer je bogato šećerom i mineralnim solima: kalij, magnezij, kalcij, fosfor pomaže organizmu da izbaci otrove.

Varenik je danas malo poznat ekskluzivni pripravak koji se koristi u vrhunskim kuharskim specijalitetima. Dobiva se nakon dugog kuhanja mošta. Inače je najpoznatiji začin starog Rima, a rimski su ga vojnici koristili kao energetski napitak noseći ga u kožnim torbicama razrijeđenog s vodom. Francuska je pak najpoznatija svjetska vinogradarsko – vinarska zemlja gdje je klima slična kao u Hrvatskoj iako nema petu zonu. Hrvatska ima svih pet zona (zbroj sunčanih sati i temperature) potrebnih  za proizvodnju vrhunskih vina. Ono što nam nedostaje da bi nas svijet prepoznao je razvijenije podrumarstvo i bolji marketing.

Površinom mala zemlja Moldavija je sedma na svijetu po izvozu vina s bogatom vinskom tradicijom. Ima najveći vinski podrum na svijetu (nekadašnji rudnik vapnenca na dubini 80 m) duljine 200 km u kojem se nalazi oko dva milijuna boca. Zapravo svijet slabo poznaje naša vina izuzev Dingača koji je postao prvo naše vino sa zaštićenim geografskim porijeklom (Pelješac), a korčulanski Pošip prvo je bijelo.

Vinova loza je podložna mnogim bolestima zbog kojih može propasti čitav urod. Zato oko nje treba puno truda. Zbog filoksere koja je u Europu donesena iz Amerike dogodio se najveći egzodus Hrvata. Iz Prigradice poslije prvog svjetskog rata u jednom danu otišlo je 1200 ljudi. Meni je primjerice „zanimljivo“ da se vinova loza nalazi na kovanici od dvije lipe!

U Čarsko – smokviškom vinogorju na otoku Korčuli prevladava zaštićena sorta pošip i rukatac. Lumbarajsko polje je na istoku otoka. Tamo se na pjeskovitom tlu uzgaja autohtona vinova loza Grk. To je suho bijelo vino, puno sunca, nekad se pilo na bićerine, a danas na litre. Vrlo posebno i nadasve – vino koje morate probati bar jednom u životu! Ipak, budite oprezni sa brzinom i količinom ispijanja. Grk često udara ispod pojasa i kad se najmanje nadate zna uzvratiti. Onda je već prekasno, a vama je svejedno i sa nemoćnim smiješkom na licu očekujete sljedeću rundu i nokaut.

Nekoliko dana nakon berbe grožđa kuša se slačica. Za jelo se može pripremiti malo kupusa na tabak, uz specijalitet „škopčevina pečena na gradelama“. Uživancija je to rezervirana za prave bonkuloviće i sve one koji umiju dobro iznervirati susjede na čijom trpezi se neće naći isti taj objed. Pričamo o mirisu koji nezaustavljivo prodire u kuće i stanove te često u ovo doba godine uništava tjedni plan prehrane raznih domaćinstava.

Kvalitetni plavac Blato je izvanredno suho vino. To je vino ribara i težaka. Sva mjesta na otoku imaju svoju preokupaciju za proizvodnju vina. Vino na Korčuli često prave i „amateri“, prije svega kako bi znali što piju. Rade za kućnu upotrebu i na tradicionalni način koji su većinom usvojili principom s koljena na koljeno. Vino je utkano u kulturu življenja, javlja se u izrekama i poslovicama – „Vino pij iz male, a znanje iz velike čaše“. Čovjek je u dugoj povijesti upoznao dvostruku ćud vina: onu veselu ali i neprijateljsku – „Dokli teče da ne manjka“.

Na otoku, u potrazi za plodnom zemljom iskrčeni su deseci kilometara terasa ograđenim kamenim mejama koje i danas dominiraju krajolikom. „Navazdan orat, s malom damižanom bevande, malo rogači i smokava“ – govorila je moja baba kako su i njeni stari znali reć.

„A di je onda noge u badanj i gnječit grožđe, zatim s malo vode oprat noge„. One i dalje ostanu ljepljive. „To ti je zdravo, za jačanje!“ – prova sam.

Bevanda je nama ipak najbliža. Znam podatak da su stari Grci miješali 2/5 vina s 3/5 vode, a na one koji su pili samo vino gledali su kao na neprosvijećene. Danas je to čini mi se ipak obrnuto.

Ovu godinu je zbog velikih vrućina manji urod, ali zato je kvaliteta grožđa i budućeg vina vrhunska. Dat će nam ono snage da ne očajavamo uz razne statistike već da podignemo čaše i budemo zahvalni za taj čudesni nektar sa tisuću lica, boja i okusa.

Dalibor Farčić 

IZVOR : nportal.hr kolumne

Tagovi: ,