Predstavljamo iznenađenje godine: vrhunsko bijelo s otoka crnih vina!

Objavio: Pokret Otoka - 03.03.2017.

Šolta, zavičaj i otok autohtonog dobričića, najcrnjeg vina Dalmacije (i Hrvatske, a bogme i šire) dobila je prvo vrhunsko vino u cijeloj povijesti! Koje je to? Bijelo! Pošip! Vjerovali ili ne.

Po ocjeni Zavoda za vinarstvo, Pošip Marinac, proizvod široj javnosti nepoznatog šoltanskog vinara Tomislava Purtića Marinca toliko je dobar da je ušao u kategoriju vrhunskih vina.

Nikad Šolta do sada sa svojim vinima nije toliko daleko dobacila. Jest da su joj dobričići lijepi i intrigantni, ali uvijek im je malo falilo do kategorije vrhunskih vina.

Jest da povijest i te kako vrhunski komplimentira dobričiću i Šolti činjenicom da su prije stotinjak godina brodovi iz Francuske iz Bordeauxa stizali pod splitsku rivu po dobričić odvozili u Francusku.

Ondje su njime “pituravali” svoja čuvena bordoška vina kojima je falilo boje. U novije vrijeme, dobričić je postao zanimljiv i kao jedan od roditelja plavca malog, ponos sorte Dalmacije. Je li plavcu dobričić otac ili majka još se sa sigurno ne zna, ali jedno od to dvoje sigurno jest.

Ipak, uz svu tu intrigantnu priču o zanimljivoj sorti i vinu, nikad se dosad vino dobričića nije uspjelo bodovima izboriti za vrhunsku kategoriju. Ali, zato je tu pošip!

 

Gospodska konkurencija

Tu vijest mi je javio Vicko Kaštelanac, pionir renesanse i obnove dobričića na otoku, prvi vinar koji ga je buteljirao i stavio na tržište. On je, agitirajući da se na Šolti što više ljudi bavi vinarstvom, i nagovorio Tomislava Purtića Marinca da se uhvati loze i vina.

Makar “njegov” dobričić nije prvi dobio status vrhunskog vina, s užitkom mi je javio: “Dobili smo prvo vrhunsko vino na otoku. Neš virovat koje. Pošip!” Malo u kojoj branši direktni konkurenti imaju tako dobru, pravu gospodsku relaciju i tako se iskreno druže kao u vinarstvu.

Kako je pošip, moćna iznimna autohtona sorta Korčule, nakon Hvara i Brača sebi pronašao još jedan otok na kome je vrhunski i kako je uopće rođen šoltanski vrhunski prvijenac, razgovarali smo u Purtićevu dvoru u Srednjem Selu. Vicko je asistirao.

Uz stare kamene zidove u zavjetrini dvora na suncu su usred zime cvali đirani, a mi smo kušali Pošip Marinac. Berba 2015. Lijep, elegantan, moćan, mineralan, baš kakav vrhunski pošip treba biti. Oduševili su se njime dan prije i članovi zagrebačke udruge Plavac mali. Jedini minus mu je – što ga nema više! Ostalo je još tek pedesetak boca.

Tih, samozatajan, Tomislav Purtić, starog obiteljskog nadimka Marinac, po kome je i pošip nazvan, gotovo stidljivo priča.

– Ja sam se malo kasnije uključio u tu našu vinarsku priču na Šolti, zahvaljujući mome prijatelju Vicku. Htio sam uz dobričić, koji imam u vinogradima, imati i neko bijelo vino. Pa sam posadio pošip. Vinom su se moji bavili oduvijek. Moj pradida, i dida i otac, uvik su imali vino u konobi.

– Ali znate onu staru priču: u Šolti nije bilo pravog vinskog podruma i oni su uvijek to svoje vino, uvik dobričić, prodavali kao poluproizvod. Nisu imali finalni proizvod, nego bi vinarija došla na otok, kupila vino u rinfuzi za neke male pare; tri, četri kune recimo po litri. Od toga se nije moglo živit. Prodavali su ga po cijeni mineralne vode. I onda je to otac sve zapustio, ali i cijelo to vrijeme imali smo taj jedan vinograd u Šoltanskom polju.

– U doba moga i njegovoga oca to su bile dvi najveće konobe u Šolti, moja Kaštelanca u Gornjemu Selu i njegova Marinca u Srednjemu Selu. Imali su skoro po vagun grožđa. Ali tada nije bilo turizma i nisi to moga prodat, nego tako na veliko – dodaje Vicko Kaštelanac.

Purtić se prisjeća:

– Iša bi otac kaićen punin vina do Splita, veza bi se na rivu, doli na dno Marmontove i tu bi sta sedan dana i prodava vino. Ali vidija je da to neće ić, da se od toga ne može živit, a ima je troje dice i zaposlija se. Ti vinogradi su počeli propadat i mi smo na kraju ostali na 800 loza.

 

Demantirali sumnje

No, opravo je preostali vinograd postao izuzetno važan.

– Odmah iduće godine, po početku projekta obnove dobričića na Šolti, koji je vodio dr. sc. Goran Zdunić sa splitskog Instituta za jadranske kulture, umatičili smo taj njegov vinograd u Šoltanskom polju i jedan vinograd u Gornjem Selu. Iz njih je prije desetak godina krenula renesansa dobričića. Sad već ima i do 70.000 loza dobričića na otoku, Marinac i ja imamo najviše, ali ima i 20-tak malih proizvođača koji imaju po 500 ili tisuću loza – veli Kaštelanac.

U samom početku obnove dobričića, Tomislav se nije bio odmah uključio…

– Posao koji sam u to doba radio nije baš sretno završio, a onda me Vicko nagovarao i nagovorio. Uhvatio sam se loze. Posadio sam tisuću novih loza dobričića i uputilo se. Danas imam 6.000 loza dobričića, malo plavca malog i 700 loza pošipa.

– Ove godine ću imati oko 2000 butelja dobričića, 800 butelja pošipa i nešto vina u rinfuzi. I oko 400 litara maslinovog ulja. Živim sa familijom samo od vina i maslinova ulja. Uz loze imam i oko 200 maslina, uglavnom naše šoltanke ili levantinke i nešto oblice.

– Pa kako to na Šolti carstvu najcrnjih vina prvo vrhunsko baš bijelo? – pitam obojicu.

– A, eto, baš bijelo… Da budem iskren, to se baš slučajno dogodilo! Ja sam, kako bi uz crno vino imao i neko bijelo, posadio pošip i nisam s njim imao neke velike ambicije. Godinama bi to umiješao u rinfuzu s ostalim bijelim vinom. A onda smo Vicko i ja uzeli zajedničkog konzultanta mladog enologa, Luka Čulina se zove – priča nam Tomislav Purtić Marinac.

– Mi znamo o vinima dosta, ali kako želimo biti sve bolji i poraditi još na kvaliteti zaključili smo da bi bilo dobro da imamo i stručnom savjetnika koji će nam povremeno doći. I kaže Luka meni: ajmo mi njega, taj pošip, probat odvojit i radit ga posebno. I onda smo ga te 2015., koja je bila stvarno super godina za bijelo grožđe, odvojili i napravili ga posebno tom hladom fermentacijom. On je odmah rekao: ovo je stvarno super ispalo. Pošalji ga na Zavod pa ćemo vidjeti. I eto stigla vijest koja nas je sve i iznenadila i oduševila – gotovo će uglas naši sugovornici.

– Koliko ima tog vrhunskog Pošipa Marinac?

– Samo 650 boca ga je bilo. Iz vinograda u Šoltanskom polju, od loza koje su stare oko osam godina. A 2014. godine mi je bio propao kompletno. Mislio sam što ću s njim. A onda je stigla izvrsna 2015. ove godine izgleda dobro i nadam se da će vino opet bit ovako izvrsno. To je meni bilo kao drugo vino, a evo ispalo je da mi je prvo.

– Ljudi su sumnjali jer da iz zemlje, iz Šoltanskog polja ne može bit nešto vrhunsko, a ispalo je da evo može. Alkoholi su u ovom vrhunskom pošipu 12,9 posto, to nije ni malo, ni puno, ali u odnosu na kontinentalna bijela vina, ipak je malo više. Ostalo je sad samo 50-tak boca, sve je otišlo, prodalo se. A prodavao sam ga po 80 kuna.

Mladi enolog, 35-godišnji Luka Čulina, rođenjem je Zagrepčanin. Kaže, vinarstvo mu je životni odabir. Kako urbanih vinara nema, vinogradi ne rastu na balkonu, krenuo je živjeti tamo gdje ih ima. Preko Istre do Dalmacije.

Kao ni za Marinca, ni za njega se u vinskim krugovima puno ne zna. A pošip mu je tako dobro ispao! Veli:

– Došao sam na Šoltu, meni nepoznat prostor, prije tri godine i susreo se s dobričićem. A kako je rođen ovaj vrhunski pošip? Vicko me je odveo do Tomislava i taj pošip u Šoltanskom polju je, odmah sam vidio, fantastičan. Na nekim lozama smo smanjili prinos, pošip je meni sam po sebi fantastična sorta, meni najdraža bijela sorta. U Šoltanskom polju uvijek ima malo vlage pa pošip baš tu nije previše patio sušu.

– Rekao sam: šteta ga je staviti u neku rinfuzu. Bilo je dosta berača, relativno brzo smo taj pošip pobrali i grožđe nam je došlo hladno, bili smo prisiljeni malo ga izmacerirati, pratili sve parametre, ostavili smo ga malo na talogu,… Možemo mi u podrumu napraviti puno, ali vrhunsko grožđe je najbitnije. A grožđe ovog pošipa je bilo vrhunsko.

– A kad će dobričić dobacit do vrhunskog? On ima jako niske kiseline, ali dalo bi se njega dotjerat do vrha, pogotovo kad imaš stari vinograd i mladi vinograd pa se može kombinirat. Dobričiću stvarno malo fali do top vina, ali vino ove sorte traži odležavanje. Treba samo malo pričekati da bi se stiglo do vrhunskog dobričića.

 

IZVOR: maslina.slobodnadalmacija.hr