SESTRUNJ – “Posli dazja vidi se na nebu sempre babin pas po se govori da neće vise daziti.”

SESTRUNJ – “Posli dazja vidi se na nebu sempre babin pas po se govori da neće vise daziti.”

Objavio: Otok Korcula - 28.01.2018.

Kaže se: gdje nema života, nema ni jezika. Otok Sestrunj se suočava sa izumiranjem tipičnog otočnog govora, a nedavno izdanim riječnikom govora otoka Sestrunja zapisalo se više od 5000 riječi karakterističnih za ovaj otok.

“Posli dazja vidi se na nebu sempre babin pas po se govori da neće vise daziti.”

Značenje ove rečenice lako možete naći u nedavno objavljenom “Rječniku govora otoka Sestrunja”, prošle godine preminulog autora Svetka Fatovića. Potražite li u njemu, na 320 stranica i između više od 5000 riječi, pojam ” babin pas “, iznenadit će vas da on zapravo označava dugu, a “daz” kišu. Slične riječi specifične za Sestrunj, mali otočić u zadarskom arhipelagu, danas je uživo gotovo nemoguće čuti. Na njemu danas živi nešto manje od dvadeset stanovnika koji su gledajući televiziju, slušajući radio i odlazeći u obližnji Zadar već poprimili drugačiji govor. Samim time, zabilježene riječi u ovom rječniku još su značajnije jer su praktički izumrle.

– Najveća je vrijednost ovog rječnika u tome što je čovjek koji je tako govorio prije smrti sve zabilježio. Da nije, nitko drugi to ne bi učinio. Sestrunjci su cakavci, ne čakavci, no u velikoj su mjeri izgubili svoj govor. Gdje nema života, nema ni jezika. Recimo, u mjestu Kalima na otoku Ugljanu stanovnici govore vrlo specifično, čak i djeca od pet godina, jer tamo ima svijeta, ima života… – objašnjava nam prof. dr. sc. Josip Lisac,koji je recenzent Fatovićeva rječnika. Fatović, inače liječnik po struci, obratio mu se prije nekoliko godina kako bi mu pomogao svojim stručnim savjetima.

 

Nosio je otok u srcu

– Autor je oduvijek rodni otok nosio u srcu, a više od 50 godina skupljao je riječi. Na rječniku je intenzivno počeo raditi u mirovini. Veselio se njegovu objavljivanju, ali ga, nažalost, nije dočekao. Nije mu bilo lako, već je bio u osamdesetim godinama i bio je medicinske struke, no uspio ga je završiti prije smrti 2016. godine. Filip Matijević urednik je i priređivač rječnika, a Ivica Vigato i ja smo recenzenti – objašnjava Lisac, usput pokazujući na razne riječi u knjizi i pritom ih izgovarajući.

– Ako, na primjer, želite reći broj šest, morat ćete izgovoriti glas između š i c. Isto tako je izjednačeno slovo ž i z u jednom glasu – kaže Lisac, a i mi se zajedno s njim trudimo izgovarati sestrunjske riječi, sa slovima koja u sebi gotovo da uopće nemaju kvačica. Ako ih imaju, glasovi č, š, ž izgovaraju se umekšano. Na primjer: “Nauci se je baroziti kolo motora po je sve ruke sporka.” Ako ne znate, “baroziti” znači raditi!

Posebno nam u oko upada jedna riječ – poseljuska. Prema Fatovićevu rječniku, riječ je o ženskoj osobi koja se skita po selu, a da bi je približio čitatelju, upotrijebio ju je u rečenici: “Ni dobro kad je zena lina, ma jos je gore biti poseljuska.”

– Ljudi umiru i više neće biti nikoga tko će znati naš dijalekt, a to je kao da nas nije ni bilo – govorio je autor Svetko Fatović. Tijekom čitavog života osobno ga je pogađala depopulacija otoka, kao i inercija vezana uz ulaganja u razvoj otočnoga života. Zato nije mirovao. Bio je otočanin, ali ne i otok, jer njegove riječi zavičajnoga govora povezuju sve one kojima je upisan u postojanje, čuvajući taj mali dio kopna zauvijek.

__________
Izvor: slobodnadalmacija.hr
Fotografija: Andrina Luić