(O)TOK MISLI – Otočna klauzula

(O)TOK MISLI – Otočna klauzula

Objavio: Otok Solta - 11.01.2018.

Klauzula u obveznim ugovorima označava odredbu kojom se uređuju odnosi među ugovaračima, ako se bitno promijene okolnosti što su postojale u vrijeme zaključenja ugovora.

Otvaraš oči u svojoj dječjoj sobi od 5 kvadrata. Pokrivač je noćas bio dovoljno velik i nisi promrzao. Valjda zato što se nisi okrenuo na bok kao neku večer kad su ti bubrezi ostali nepokriveni. Ustaješ i gledaš dva radna stola pretrpana stvarima. Je*iga dragi, nema te već pet godina tu i mlađa sestra je pretvorila sobu tvoju u radnu svoju. Onako organski, dopremajući predmet po predmet, polako kroz godine.

Sad si ustao. Ma nisi, južina je i okrećeš se na drugu stranu još malo. Ali onaj limeni kokot na dimnjaku se vrti prateći vjetar i klopoće. Kad si bio manji otupio si na taj zvuk, ali sad nadražujuće djeluje na unutrašnjost glave. Pogledavaš na sat – 11 i po’.

Konačno se dižeš i grintav koračaš prema kupaoni. Baka je predosjetila tvoje buđenje i u pola hodnika ti dovikuje iz kuhinje: “Sinko, ‘ćeš li mi obuć’ bičve? Ostinule su mi noge.” – “Sekund’, neka se umijen”, dovikuješ natrag. Stara je, loših kukova i ramena i pomažeš joj kolikogod možeš kad si doma. Dok pereš zube meditiraš o svojoj jutarnjoj rutini u gradu, o komoditetima iznajmljenog stana koji je s vremenom postao tvoj dom i oaza prijeko potrebnog mira i privatnosti. „Ma ni mi slabo, lipo je bit s famijon i prijatejima… Posvetit ću se muzici malo.“, odgovaraš neki dan kolegi iz srednje koji je još na faksu.

Ali sad si ponovo na otoku, u kući svog djetinjstva, na neodređeno dugo, s roditeljima, mlađom sestrom i bakom. Nada za posao u struci je jako klimava jer si išao na faks za koji „nikada nitko nije čuo.“ Nisi očekivao nagrade i hvalospjeve, ali je li moguće da si za ispunjenje snova sebi i svojim roditeljima i riješene sve ispite u roku dobio… Kaznu? Kako to da se do prije mjesec dana ideja o životu na otoku činila – u najmanju ruku – ne loša, a sada se polagano počinješ osjećati kao glavni lik iz Danteovog bestselera?

Fora je u tome što prvim udahom zraka na otoku potpisuješ Ugovor. On te obvezuje na vječnu ljubav prema tom komadu zemlje usred mora, ali uvijek malo veću kad nisi na njemu. Obavezuje te na privrženost ljudima s kojima si dijelio djetinjstvo i ranu mladost, ma koliko oni bili nekompatibilni s tvojim karakterom, interesima i razmišljanjima danas. Obavezuje te na svakodnevno promišljanje o otoku i otočanima. Jer je otok tvoj, a ti si njegov.

Ali kad uvjeti Ugovora postanu nepovoljni za jednu stranu, kad ti otok ne daje nekad davano, kad se čini da perspektiva i sreća ne leže u polu-pustom gradiću ili pod maslinom koju je pradjed usadio, što onda? Možda si se sinkronizirao s gradskim satom čiji ritam ne dozvoljava samo ‘otočnost’ i samim tim ti puno više odgovara. Raskidaš li onda Ugovor? Ili potpisuješ nekakvu klauzulu pokušavajući sebi olakšati uvjete Ugovora?

Piješ čašu kišnice i razmišljaš što sa sobom danas. Kako li je samo primamljivo izgledala prognoza za južni Jadran dok si je gledao sa hladnog sjevera, a sad ti limeni kokot skače po glavi gonjen južinom. Nostalgično kroz prozor promatraš sasušeno stablo badema koje je služilo kao vježbalište cijeloj vojsci dječaka iz susjedstva, uključujući i tebe. Treba uzeti pilu i srušiti ga ove dane, bršljan se već hvata za donje grane…

Tok misli ti naglo prekida preglasna baka koja zove da dođeš i dodaš joj štaku, ali pritom viče jer nije primijetila da si u međuvremenu došao u kuhinju i da stojiš metar i pol od nje. Kokot je pokušava nadglasati. Razina nervoze u tebi raste dok tražiš baki čarape u sobi, a ona te neuspješno navodi iz kuhinje.

Međutim, prvim gutljajem kave i osmjehom bake nakon što si joj obuo čarape i poljubio je u obraz osjećaš dragost. Uključuješ pametni telefon na kojem iskače poruka prijatelja s fotografijom stare ekipe na vašem mjestu. Kokot se još uvijek vrti, ali glava ne boli od njega, nego od sinoć. Nekako je lakše. Sjetiš se plana za danas: navečer je proba s klapom kojoj si se nedavno priključio, prije toga treba pomoći ocu oko nekih stvari koje nije stigao godinama jer je nedostajala muška ruka, a sad ćeš na kratku kavu s ekipom da si prepričate događaje od sinoć. Treba pomoći i baki oko ručka, a to ćeš s guštom.

I svijet se nastavlja vrtjeti, a ti ‘laganini’ uz kavu s prijateljima od djetinjstva smišljaš prijedlog klauzule koju ćeš dati otoku da ti potpiše. Imaš još koji mjesec dok ne obraniš diplomski i znaš otprilike što želiš od njega. Nije otok svemoguć i ne može ti dati lagodan život bez problema, ali to znaš i to ne očekuješ. S druge strane, tvoje ljude, tvoja mjesta, tvoje snove i ideje možeš uvrstiti u klauzulu. I otok će ti potpisat, jer si ti njegov, a on je tvoj.

Mladi ljudi koji se vraćaju na otok nakon faksa ne bi trebali puno razmišljati prije kave kad je južina.

Autor: Deeb (podatci poznati redakciji)

Foto: Plavica