Ostvaren san, ispunjena želja i održano obećanje. Mljet. Zauvijek.

Objavio: Pokret Otoka - 30.01.2018.

Imala sam san, Mljet. Dala sam sebi obećanje da ću se ovdje jednom vratiti, zauvijek.

Napisala sam tada tekst, koji sam završila ovako:

¨Jednom ni život neće više imati asa iz rukava da nas još jednom slomi, mi smo ovaj put prešli u suzama, strahu i patnji, da bi danas bilo dobro. Da bi gledali najljepše svitanje u životu, jer na kraju je sve dobro. Ako nije dobro – nije kraj.¨

 

Sve je drugačije

Kada sam pisala taj tekst nisam ni slutila da će on dosta mjeseci kasnije biti aktualniji nego tada kada sam ga pisala. Nisam ni slutila da ga pišem za budućnost. Sa puno želja i puno nade.

A danas, danas pišem svoj prvi tekst s Mljeta, i već danima me bude najljepše zore, zore u Sobri. Dokaz jednog ostvarenog sna, ispunjene želje, održanog jednog obećanja danog sebi.

Čarobna je ovdje zora, nestvarno buđenje dana. Ovdje dane ne gubimo svake večeri, u suton sa suncem koje uranja u more. Ovdje dane dobivamo, svakog jutra sa izlaskom sunca iz mora. Ovdje more umjesto da nam krade, od života dan po dan, ono nam poklanja, dan po dan, novih svitanja, novih šansi, novih mogućnosti. Dajući nam svakog jutra još jednu priliku, da udahnemo i oživimo.
I sve je drugačije. I ja sam nakon toliko vremena drugačija.

 

Konačno sam odrasla

Ovaj dan sam zamišljala nešto drugačijim, zatekao me i ukopao u mjestu, promatram sebe, promatram sve te želje i snove, i divim se tom čudu… Čudu koje nazivamo životom. I shvaćam, sve se događa u pravo vrijeme, na pravom mjestu i pravim osobama, ako znamo čekati, ako smo spremni vjerovati.

U danima kada je bilo teško, najteže, kada je boljelo sve, kada se rušilo i raspadalo, kada je izgledalo kao sve, osim da će ikada biti dobro, vjerovala sam da mora jednom svanuti jutro koje će promijeniti sve, da mora svanuti dan u kojem ću pogledati za sobom, i biti sretna i zahvalna na svakoj rani, svakoj friži, svakom ožiljku, jer su me naučili, jer su me promijenili, jer sam rasla. Jer sam konačno, nadam se, odrasla.

 

Život pamti sve

Naučila da život nije popis za kupovinu, da se njime ne možemo prošetati i uzeti ono što nam se sviđa. Da život ima svoj tok i svoje zakone, i da ga moramo poštovati, radovati mu se i kada nam je puno više maćeha nego majka, jer je vrijedan, jer je jedan i nikada ne znamo kada će prestati. Jer je naš, jedini koji imamo. I koji će nas nagraditi. I doista, svane dan, svakom od nas, kada je sve dobro.

Život pamti sve, pa su mi se tako danas ostvarile i neke želje na koje sam zaboravila, iz nekog drugog vremena, neke druge mene. Pa su mi danas umjesto razloga za sreću, postale teret. U glavi mi odzvanja jedna rečenica, koju prvi puta danas razumijem, dobro pazi sto želiš da ti se ne ostvari. Obuzimaju me emocije, najrazličitije, od ushićenja nad svime sto se ispunilo do panike od količine ispunjenog, malo pogubljenoj, malo poplašenoj mi fali riječi, rečenica, za opisati sve to, za dočarati osjećaje koji me obuzimaju, pretijesno mi je tih trideset slova abecede, koliko god dobro da ih posložim, za prenijeti to na papir, složiti u tekst.

Na kraju ovog dana znam, želje i snovi se ostvaruju, ali u svom ritmu, po svom programu. I kada se ostvare nismo ni sretniji ni pametniji.

Najsretniji smo dok imamo snove, razlog za buđenje, motiv za korak naprijed.

Najljepše stvari se događaju dok putujemo, dok hodamo, a ne na odredištu.

Smisao života je da se radujemo svakom danu, bez obzira što nam donosi, da za sve dobre i loše dane sačuvamo osmijeh i čisto srce.

I da volimo. Beskrajno.

__________

Autorica: Milena Tafra Ulić

Fotografija: Andro Nigoević