ODRŽIVI OTOCI -Za uspjeh održivog ribarstva važno je očuvanje bioraznolikosti Jadrana

ODRŽIVI OTOCI -Za uspjeh održivog ribarstva važno je očuvanje bioraznolikosti Jadrana

Objavio: Dora Cukusic - 28.11.2022.

Bioraznolikost i ravnoteža u prirodi ključni su za opstanak ekosustava, a u slučaju ribarstva, nužni su i za opstanak samog sektora

O održivom ribarstvu razgovarali smo s Mosorom Prvanom, voditeljem morskog programa iz WWF Adrije.

WWF (engl. World Wide Fund for Nature) je svjetska organizacija za zaštitu prirode i vodeći glas za prirodu već više od pola stoljeća. Djeluje u više od stotinu zemalja na šest kontinenata uz pomoć više od pet milijuna pristaša.

Želja im je osigurati pozitivnu budućnost: živom svijetu, rijekama, šumama i morima, i to zauzimanjem za smanjenje emisija ugljika, čime će se izbjeći katastrofalne klimatske promjene, i pritiskom za poduzimanje mjera koje će pomoći ljudima da žive održivo, unutar granica jednog planeta. Rad WWF-a utemeljen je na znanosti, a u lokalne sredine donose međunarodno iskustvo. No, imaju međunarodni domet i misija im je precizna – stvoriti svijet u kojem ljudi žive u skladu s prirodom (WWF).

O temi ‘’Budućnost ribarstva: Dok je ribe, bit’ će i ribara’’ piše Dora Čukušić za program “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” u kojem se bavimo važnim pitanjima za održivi razvoj hrvatskih otoka. Program je potpomognut iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

U nastavku donosimo intervju.

.

Možete li nam ukratko pojasniti koja je uloga WWF Adrie u zaštiti Jadrana i promociji održivog ribarstva?

WWF Adria dio je Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF-a koja je prisutna u više od 100 zemalja svijeta. Misija nam je svugdje ista, naći balans u suživotu ljudi s prirodom. Tako i na moru, misija nam je osigurati da obalne zajednice društveno i ekonomski napreduju dok istovremeno ne ugrožavamo prirodnu ravnotežu mora. Moru želimo omogućiti da se prirodno obnavlja, a to je moguće ako je ljudski pritisak na morski ekosustav manji od snage mora da se regenerira.

.

Koji su uzroci ugroženosti ribljih stokova u Jadranu?

Globalno gledajući najveće prijetnje morskom okolišu su prelov, klimatske promjene, betonizacija obale i priobalja, zagađenje iz raznih izvora te invazivne vrste.  Prelov ukratko označava onaj ribolovni napor koji je veći od biokapaciteta mora da obnovi populacije riba. Drugim riječima, prelov je neodrživi ribolov i naravno posljedica je ribolova. Uz prelov, naravno, ne možemo zanemariti i druge utjecaje poput klimatskih promjena i invazivnih vrsta koje isto tako destabiliziraju morski ekosustav.

 

Foto: WWF Adria

.

Kako smanjiti prilov? Koje su vrste najugroženije prilovom i što bi gubitak tih vrsta značio za morski ekosustav?

Gruba procjena odbačenog ulova na Mediteranu iznosi oko 230 000 t, što je više od 18% ukupnog ulova. Slučajni ulov čine nekomercijalne vrste, ali i potencijalno komercijalne vrste koje razvojem tržišta mogu postati ciljane. Prilov je jedan od glavnih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja kao što su morske kornjače, morski psi i raže te morske ptice. Općenito su prilovom u najugroženiji morski psi i raže zbog relativno niske reproduktivne sposobnosti i malog potencijala za oporavak populacije. Budući da su morski psi i raže vršni predatori, slučajni ulov ovih vrsta ne utječe samo na njihove populacije, već i na strukturu morskih zajednica u cjelini.

Slična situacija je i s pridnenim morskim beskralježnjacima, među kojima su najosjetljiviji koralji i spužve. Ove vrste vrlo su česte u svim tipovima povlačnih alata, ali i u mrežama stajaćicama. Koralji i spužve ključne su vrste koje izgrađuju neka pridnena staništa pa slučajni ulov ovih vrsta značajno utječe na cijeli niz drugih vrsta, uključujući i komercijalne vrste riba koje ova staništa koriste kao mrijestilišta i rastilišta.

Modifikacije ribolovnih alata, vremenska i/ili prostorna zatvaranja ribolova, prilagodba strategije ribolova i selektivnije metode ribolova mogu pomoći u smanjenju utjecaja ribolova na osjetljive vrste. Prilov predstavlja i značajan financijski problem zbog gubitka i oštećivanja skupe ribolovne opreme i alata te vremena potrebnog za obavljanje ribolova.

Općenito se u Jadranu malo koriste modifikacije alata koje bi služile za smanjenje prilova osjetljivih vrsta. Neki od primjera dobre prakse koji se u svijetu koriste za smanjenje slučajnog ulova osjetljivih vrsta su uređaji za plašenje ptica prilikom spuštanja parangala, uređaj za smanjenje slučajnog ulova kornjača, osvjetljavanje mreža stajaćica LED lampicama za smanjenje slučajnog ulova morskih pasa i raža, i sl.

Poučni video o slučajnom ulovu pogledajte na poveznici.

Poučni video o kritično ugroženom morskom psu sklatu pogledajte na poveznici.

.

Možete li nam na primjeru Telašćice pojasniti zajedničko upravljanje morskom resursima? Koja je bila uloga WWF Adrie u proglašenju Telašćice no-take zonom?

Radimo na tome da se odluke o mjerama ribolova ne donose isključivo na razini ministarstva već da u donošenje odluka ravnopravno budu uključeni i znanstvenici i ribari. To smo napravili u Telašćici i na Lastovu gdje je više od sedam godina situacija bila blokirana, status quo u kojem su mjere ribolova u zaštićenom području bile iste kao i izvan zaštićenog područja. Pregovaranjem smo došli do konsenzusa između ribara i upravljača tim područjem. Rezultat su između ostalog bile i no take zone koje su ribari podržali.

 

Foto: WWF Adria

Više o ovoj temi saznajte na poveznici.

.

Budući da na malu pelagičnu ribu otpada više od 80% ukupnog ulova u Jadranu, kako održivo gospodariti ovim resursom i kako unaprijediti ribolov mala plave ribe?

Mislim da je tu Hrvatska već na pravom putu. Smanjuju se količine ulova prema onima koje znanstvenici preporučuju kao održive. Međutim, ne smijemo samo gledati kako smanjiti ulov, trebamo gledati i kako to ribarima kompenzirati. Treba unaprijediti tržište i  promijeniti to da je srdela u Hrvatskoj najjeftinija u cijeloj Europi. Hrvatski ribar za kilogram dobije maksimalno pet kuna dok kilogram srdele u drugim EU zemljama ide i do sedam eura. No, nemojte miješati cijenu na ribarnici i cijenu koju ribar dobije, nije to ni blizu isto.

Poučni video o hraniteljici Jadrana, srdeli, pogledajte na poveznici.

Ako dovedemo stok srdele i inćuna u Jadranu na održivi level to otvara mogućnost certificiranja. Uslijed certificiranja, cijena raste. Nažalost, nije svima u interesu veća cijena srdele. Uzgajivači tuna žele jeftinu hranu za tovljenje tuna. To je povezani problem koji će se riješiti kad bude postojala jeftinija i efikasnija hrana za tune u kavezima od srdele ili kad uzgajivači tune i sami shvate da je moguće bolje zaraditi na srdeli nego na tuni. Zarada naravno ne mora biti samo u lovu sirovog resursa, tu je i prerada kojom se diže vrijednost ribi. Za cijenu nije zanemariva ni kvaliteta ribe i na koji način je procesuirana nakon ulova. Zadruga OMEGA 3 je tu bez premca u Hrvatskoj, ali imamo i neke kapetane koji sami grabe prema održivosti kao Kapetan Siniša Pavlović i njegova ekipa iz Hook and Cook-a.

.

WWF Adria provodi projekt transformacije priobalnog ribolova prema održivosti, možete li nam reći nešto više o projektu i do sad učinjenom u Hrvatskoj?

Uveli smo zajedničko upravljanje kao koncept u razmišljanje Uprave za ribarstvo pa sad radimo na tome da stvorimo i zakonski okvir.

Donijeli smo pravilnike za ribolov u parkovima prirode, prve no take zone koje su podržali ribari, pokrenuli osnivanje dvije ribarske zadruge koje idu prema održivosti ribarstva, pomogli ribarima napisati preko milijun eura vrijednosti projekata prema Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, osnovali financijski fond za predfinanciranje ribara u tim projektima, pokrenuli održivi plavi inkubator za obalne zajednice te prateći revolving fond za financiranje tih projekata (to je sada već i priča za sebe).

Pokrenuli smo nekoliko projekata ribolovnog turizma. Meni je najdraže što smo uspjeli izgraditi odnos povjerenja s ribarima s kojima radimo, za njih više nismo neka zelena banda koji ima hoće nešto oduzet, već partneri. To je dobar osjećaj jer pridobiti ribare nije lako.

.

Možete li našim čitateljima reći nešto više o WWF-ovom vodiču za proizvode iz ribarstva?

Kao potrošači možemo pomoći tako da podupiremo održive proizvode iz ribarstva koji su bili ulovljeni na način kojim će se očuvati riblji stokovi i ljudi koji o njima ovise.

U nastavku pročitajte nekoliko savjeta kako svaki pojedinac može doprinijeti održivom ribarstvu.
.

  1. Riba koja je manja od određene veličine još nije odrasla i još se nije stigla razmnožiti. Upitajte svog trgovca ribom da provjeri kupujete li odraslu ribu. Na taj ćete način pomoći da se mora popune.
  2. Raznolikošću u potrošnji proizvoda iz ribarstva osigurava se uravnotežen pritisak na morske resurse. Uvođenje raznolikosti u vašu potrošnju zabavno je i pomaže morima!
  3. U EU-u je vaše zakonsko pravo znati puni naziv proizvoda koji kupujete, odakle dolazi, na koji način je ulovljen ili uzgojen te je li svjež ili odmrznut. Ako oznake nema, pitajte. Ako ne dobijete odgovor, ne kupujte.

WWF-ov online vodič za kupovinu održivih proizvoda iz ribarstva pronađite na poveznici.

.

Možete li navesti neke projekti koje smatrate primjerima dobre prakse održivog ribarstva?

Gospodarenje katalonskim sonsom jedan je od primjera dobre prakse. Sonso je vrsta ribe, sliči izduženom gavunu i jako je popularan u Španjolskoj. Ova riba gotovo je bila istrijebljena. Zbog toga su se ribari sami organizirali, odredili kvote i počeli se ponašati kao trgovci dijamantima. Servirali su tržištu manje ribe nego što je bilo traženo pa je cijena narasla 30 puta. Tako su manje lovili i puno više zaradili, a populacija se obnovila.

.

Koja je uloga WWF Adrie u projektu “Medbycatch”?

Glavni cilj projekta MedBycatch je doprinijeti razumijevanju prilova osjetljivih vrsta u Mediteranu i ispitati mjere ublažavanja. WWF Adria je zajedno sa Sveučilištem u Zadru provela prikupljanje podataka o slučajnom ulovu osjetljivih vrsta u nekoliko pilot područja na Jadranu. Osim toga WWF Adria  je u suradnji s Institutom za Oceanografiju i ribarstvo provela testiranje jedne mitigacijske mjere za potencijalno smanjenje slučajnog ulova morskih pasa i raža.

Osim toga, značajan dio projekta koji je WWF Adria odradila zajedno s projektnim partnerom BIOM-om je komunikacija problematike prilova na institucionalnoj razini kroz zajedničke sastanke. Na sastancima su sudjelovali predstavnici državne administracije zadužene za ribarstvo i zaštitu prirode, znanstvena zajednice i ribari. Neizostavni dio projekta bila je i komunikacija problematike prilova u raznim medijima. Tako je javnost educirana o ovoj do sada zapostavljenoj temi.

____
Autorica: Dora Čukušić
Naslovna fotografija: WWF Adria