ODRŽIVI OTOCI – Uvod u temu ”Permakultura kao stil života”

ODRŽIVI OTOCI – Uvod u temu ”Permakultura kao stil života”

Objavio: Ivka - 14.05.2022.

Mnogi za taj termin nisu čuli, ali permakulturu primjenjuju zdravorazumski, u svom svakodnevnom životu…

Sama riječ Permakultura složenica je od permanentna i [agri]kultura, gdje je permanentno = stalno, a ‘kultura’ označava kultivaciju, odnosno uzgoj. Ne postoji jedna, precizna definicija permakulture ali sve se slažu u tome da je njen cilj postići održivi model života po principu preslike shema iz prirode.

Tema ”Permakultura kao stil života” obrađuje se u sklopu programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji”.

.
Najbolji primjer samoodrživosti prirode je šuma, dok mi suvremeni ljudi nismo niti održivi, a pogotovo ne samoodrživi

Sve počinje od percepcije svijeta kao ograničenog izvora resursa i svijesti da smo dio složenog ekosustava. Permakultura teži harmoničnoj integraciji ljudi i krajolika; naglasak je na korištenju lokalno raspoloživih resursa, ali ne na invazivan i eksploatirajući način. Permakulturni dizajn daje smjernice za suživot prirode i ljudi koji na održivi način sebi osiguravaju hranu, energiju, sklonište i ostale potrebe uz minimalan trud i bez iscrpljivanja zemlje.

www.perforum.info

.
Ograničeni resursi

Ovo nije utopija i nije nešto što je nama na jadranskim otocima strano: istina je da danas sve više živimo urbanim životom, ovisni o fosilnim gorivima, vodovodu i supermarketima jednako kao stanovništvo na kopnu, ali ne treba ići daleko u prošlost kako bismo uvidjeli da to nije uvijek bilo tako.

Gotovo svaka kuća na otoku, izgrađena prije dominacije turizma i apartmana, imala je vrt, gustirnu i konobu. Naši su preci na otocima bili održivi jer su to morali biti, uslijed [vrlo] ograničenih resursa. Imali su više znanja o različitim segmentima života, bili su prisiljeni misliti šire jer su bili ograničeni ne samo prostorom, nego i mogućnostima. Naravno da takav život nije bio lak i ružičast, na kraju krajeva mnogi su trbuhom za kruhom selili u Novi Svijet.

Mi danas nemamo gdje otići: svijet je prenapučen, zagađen, klimatske promjene ugrožavaju stabilnost sistema u kojem živimo svake godine sve više. Ako na tren zastanemo i razmislimo o vlastitim potrošačkim praksama u svakodnevnom životu, neminovno dolazimo do zaključka da svijet ovako dalje ne može. I služena politika nam već neko vrijeme govori isto: zelena tranzicija, od odvajanja otpada do smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima, u programu je svake vlade i svake političke opcije.

 

Dobrovoljno smanjenje potrošnje

Permakultura je, sa svojim načelima, alatima i etikom, jedan od pristupa koji nudi rješenje, i to sveobuhvatno. Objedinjuje mnoge klasične znanosti i usmjerava ih na brigu o zemlji, brigu o ljudima, te pravednu raspodjelu uz mudar nadzor rasta populacije i potrošnje materijalnih dobara. Ideje koje permakultura promiče ne pripadaju nužno nekom organiziranom pokretu, one su univerzalne: integracija i harmonija svih živih bića jer su sva u međusobnoj interakciji, često nedokučivoj do pojave neke katastrofe. Možemo ju shvatiti kao dobrovoljno smanjenje potrošnje, ukratko, kao pokušaj prelaska iz neodrživog u održivi sistem društvenog uređenja. 

Pri tom je važno istaknuti da ne govorimo o povratku u prošlost, na neko mitsko ‘staro’, već o kulturi življenja koja je bazirana na promatranju prirode, korištenju iskustveno stečenih znanja i vještina, ali koja u jednakoj mjeri uključuje modernu tehnologiju.

 

U skladu s prirodom, ne protiv nje

Primjerice, prednosti prakticiranja održive poljoprivrede, bez uporabe pesticida i herbicida koji kratkoročno nose viši prinos ali dugoročno pretvaraju plodno tlo u pustinju, uz poštivanje sezonalnosti i očuvanje biološke raznolikosti, u jednakoj su mjeri i samorazumljive i rezultat najnovijih znanstvenih istraživanja. Ideje plodoreda i ugara te sakupljanje kišnice uklapaju se u permakulturnu priču isto kao i solarni paneli.

Radi se o kontinuiranom eksperimentiranju, učenju, svojevrsnoj igri rješavanja životnih problema uz činjenje minimalne štete drugim bićima. S tim da u permakulturi čovjek više nije na prvom mjestu, nego Zemlja; blagostanje se ne postiže eksploatacijom, a ekonomija uračunava sve što vrijedi, a ne može se izraziti novcem: kvalitetu života, zdravlje, društvene odnose, osobno zadovoljstvo.

Upravo je kvaliteta života nešto čime se otočani vole dičiti, dok ju u isto vrijeme sami sebi neprekidno snizuju, i to upravo nekontroliranim iskorištavanjem resursa. Apartmanizacija i monokultura turizma kojemu se sve podređuje nije i ne može biti osnova za održivi život, upravo suprotno.  Čemu trka za novcem, ako njime svaki dan sve manje toga možemo priskrbiti? A k tomu još i gubimo ono što se donedavno uzimalo zdravo za gotovo: čisto more, zrak i tlo.

I zato, kao alternativa – permakultura. Za otvaranje novih/starih perspektiva, za bolje odnose u zajednici, za očuvan okoliš i sretnije ljude.

Ovaj članak dio je programa Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

__________

Autor: Ivka KH
Fotografija: Pixabay.com