O ribarstvu se inače govori u brojevima i sa znanstvenog stajališta, no postoji i društvena dimenzija kojom se bavi projekt SOCFISH. Sveučilište u Zadru provodi projekt koji se bavi društvenim odnosima u sektoru ribarstva, željama, vrijednostima i načinom života samih ribara.
Riblji stokovi se smanjuju, morski ekosustav je ugrožen, a to direktno utječe na zajednicu ribara. Podatke o smanjenju ulova, broju plovila i zaposlenima u sektoru ribarstva u EU pronađite na poveznici.
Današnji ribari u svakom smislu žive mnogo drugačiji život od svojih predaka ribara, suočeni su s izazovima diversifikacije ulova i djelatnosti, na poveznici pročitajte zapažanja jednog kretskog ribara koji smatra da je dio zadnje generacije koja živi od ribarstva.
S voditeljem projekta SOCFISH, doc. dr. sc. Draženom Cepićem, razgovarali smo o napretku projekta koji će se provoditi ukupno pet godina. U nastavku donosimo intervju, pročitajte što naši ribari misle o budućnosti ribarstva.
.
1. Možete li nam reći nešto o ciljevima i metodama projekta SOCFISH?
Projekt „Održivo ribarstvo: društveni odnosi, identitet i zajedničko upravljanje jadranskim ribolovnim resursima“, provodi se na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Projekt je financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost.
Jedan od osnovnih ciljeva projekta je uspostaviti ribarstvo u hrvatskoj znanosti kao predmet sociološkog istraživanja. Ribarstvo je do sada u hrvatskoj znanosti većinom istraživano u kontekstu morske biologije, agronomije i drugih prirodnih i tehničkih znanosti. Premda su ove discipline krucijalne za razumijevanje ove teme te u projektu težimo interdisciplinarnosti — cilj projekta je nadopuniti područje znanja o ribarstvu u Hrvatskoj kroz istraživanje samih ribara, njihovih vrijednosti, želja, načina života, motivacije, društvenih odnosa i drugih tradicionalno socioloških tema.
PROJEKTNI TIM
Interdisciplinarnost se očituje i u našem projektnom timu. Članovi naše projektne grupe obuhvaćaju morske biologinje i agronome. Spomenut ću kolegice i kolege koji rade na projektu. Kao prvo, tu su moji kolege s Odjela za sociologiju Ivan Puzek, Sven Marcelić i Mislav Škacan.
Od ekipe sa Sveučilišta u Zadru, tu su još Mario Katić s Odjela za etnologiju i antropologiju te Bosiljka Mustać i Bruna Petani s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. Last but not least, u projektnoj grupi su još Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i konzultant za područje ribarstva Danijel Kanski.
METODE
Težimo korištenju tzv. mješovitih metoda. To uključuje sve od kvantitativnog anketnog istraživanja na širem presjeku ribarske populacije, preko analize društvenih mreža. Dobro je napomenuti da se pod ovime ne misli na društvene mreže u suvremenom smislu Facebooka, Instagrama i sl., već da se radi o istraživačkoj metodi koja istražuje društvene odnose.
Od metoda koristimo još i polustrukturirane intervjue i etnografsko-arhivski pristup. Pritom je specifičnost našeg projekta u tome da zahvaćamo sektor ribarstva u širem smislu. To znači da nismo fokusirani samo na male gospodarske ribare, ili industrijsko ribarstvo, ili rekreativne ribare, ili ribare s povlasticom za mali obalni ribolov, već sve ove populacije istražujemo zajedno.
.
2. Kako projekt teče za sada?
Projekt je započeo s provedbom u veljači 2021., a njegovo ukupno trajanje je pet godina. Trenutno je naglasak na prikupljanju podataka i pripremnim radnjama. U to ubrajamo edukaciju, međunarodne metodološke tečajeve, studijske boravke na međunarodnim znanstvenim institucijama i provođenje preliminarnih izvještaja.
Prikupljanje podataka do sada je obuhvatilo anketno istraživanje na uzorku od više od 560 ribara te arhivsko-etnografsko istraživanje. Trenutno radimo na dizajniranju kvalitativne i mrežne istraživačke dionice, koje bi trebale biti provedene do ljeta 2023. Nakon što završimo s prikupljanjem podataka, slijedi analiza podataka, pisanje znanstvenih radova, komuniciranje rezultata istraživanja na konferencijama, diseminacija rezultata za širu zainteresiranu javnost te relevantne dionike, dioničke radionice i formulacija policy prijedloga.
.
3. Kako žive ribari i ribolovci u Hrvatskoj?
Naše ispitanike smo pitali, između ostaloga, o zadovoljstvu svojim životom, o tome koliko ih njihov posao iscrpljuje, o naravi njihovog posla i koliko često rade fizički zahtjevne poslove, koliko često osjećaju da su pod stresom i koliko često rade u opasnim uvjetima.
Također su bili pitani o prihodima i subjektivnom osjećaju ekonomske ugroženosti, odnosno dugoročnim planovima i prognozama: jesu li zabrinuti da će u daljnjoj budućnosti imati ekonomske poteškoće i vide li se uopće dugoročno u toj profesiji.
Zadovoljstvo životom
Što se tiče zadovoljstva svojim životom, većina ribara je odgovorila pozitivno. Više od 55% ribara je zadovoljno, a više od 20% ribara je vrlo zadovoljno. Zanimljivo, ispitanici koji su zaposleni u malom i velikom gospodarskom ribolovu pokazuju veće zadovoljstvo od sportskih i rekreativnih ribolovaca i ribara s povlasticom za mali obalni ribolov. Naravno, to ne znači da ih njihov posao ne iscrpljuje i da ne rade fizički zahtjevne poslove.
Oko 45% ih je izjavilo da često ili uvijek budu iscrpljeni nakon posla, dok se kod tek 28% to događa rijetko ili nikada. Međutim, to očito ne rezultira uvijek osjećajima stresa s obzirom na to da više od 50% ispitanika navodi da nikad ili rijetko osjeća da je pod stresom, u odnosu na tek 25% ispitanika koji to osjeća često ili uvijek. Pritom su daleko najmanje izloženi stresu MOR-ovci (83% nikad ili rijetko), što naravno nije neočekivano s obzirom na to da se u osnovi ne radi o komercijalnoj djelatnosti. Nakon njih slijede mali gospodarski ribari (42% nikad ili rijetko) te veliki gospodarski ribari (25% nikad ili rijetko).
Financijska situacija
Vezano uz subjektivni doživljaj svoje financijske situacije, 74% ispitanika je izjavilo da njihovo kućanstvo svoje potrebe zadovoljava lako ili uz male poteškoće. Skoro 60% ih je izjavilo da je njihovo imovinsko stanje poput većine. Međutim, usprkos zabrinutosti za budućnost (35% ih smatra vjerojatnim ili vrlo vjerojatnim da će u idućih 5 godina imati financijske probleme), 67% ih se u budućnosti i dalje, vjerojatno ili sigurno, vide kao ribari.
.
4. Koliko je izgledno da se naši ribari preusmjere na ribolov nekih drugih vrsta koje do sada nisu lovili?
U anketnom istraživanju nismo ribare pitali konkretno jesu li spremni preusmjeriti se na ribolov drugih vrsta.
Međutim, ono čega se jesmo dotakli jest njihova spremnost da nadopune svoju ribolovnu djelatnost turističkim sadržajima, pri čemu je više od polovice izrazilo spremnost da krenu u smjeru takve diverzifikacija prihoda. Mislim da to govori u prilog tome da su ribari fleksibilni i spremni raditi kompromise kako bi se nastavili baviti svojim poslom čak i u kontekstu promjena u okolišu, odnosno u uvjetima smanjenja ribljih stokova.
.
5. Kako bi, po Vama, bilo najbolje uključiti ribare u upravljanje zaštićenim područjima mora?
Zajedničko upravljanje je model koji ne uključuje samo ribare, već i donositelje odluka, znanstvenike, pripadnike civilnog društva i druge tipove dionika, a to sve često iziskuje dizajniranje i implementaciju kompleksnih institucionalnih okvira. Svjedoci smo niza slučajeva na različitim dijelovima svijeta u kojima se uključivanje ribara u donošenje odluka i upravljanje morskim resursima pokazalo kao važan faktor u boljem i efikasnijem upravljanju.
Prema našim podacima, većina ribara podržava uvođenje zajedničkog upravljanja. 92% naših ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava tu ideju. Također bih napomenuo da je to u skladu s pozitivnim iskustvima koja akteri poput WWF Adrie i drugih organizacija civilnog društva imaju u implementaciji ovog modela na lokacijama kao što su PP Telašćica, PP Lastovo i Velebitski kanal.
Smatram ohrabrujućim da većina ribara podržava postojeće zatvorene zone, poput Jabučke kotline, te podržava i uvođenje dodatnih zatvorenih zona. Iako je podrška uvođenju novih zatvorenih zona viša kod nekih skupina ribara i ribolovaca (primjerice sportski i rekreativni ribolovci te mali obalni ribari više podupiru ovu mjeru od gospodarskih ribara), i među velikim gospodarskim ribarima, koji najmanje od svih ribara podupire širenje zatvorenih zona, njih skoro 64% podupire ovu mjeru.
.
6. Koliko su naši ribari ekološki osviješteni? Koliko su upoznati s klimatskim promjenama?
Ovo je tema koju smo ispitali u anketnom istraživanju iz više perspektiva. Jedna perspektiva bila je kroz ispitivanje vrijednosti. Primjerice, pitali smo ispitanike da kažu slažu li se s tvrdnjom da je ono što čovjek treba iz mora važnije od očuvanja okoliša. Skoro 90% ispitanika je izjavilo da se uglavnom ili uopće ne slaže s tvrdnjom, što navodi na zaključak da ribari jesu ekološki osviješteni.
Drugi način je bio da pitamo o tome što po njima uzrokuje klimatske promjene i jesu li zabrinuti radi toga. Što se tiče uzroka, više od 40% ih je izjavilo da su klimatske promjene uzrokovane uglavnom ili isključivo ljudskom aktivnošću, dok je još 40% izjavilo da su uzroci podjednako prirodni i ljudski. Nadalje, skoro 80% je izjavilo da su jako ili donekle zabrinuti klimatskim promjenama. To sve govori u prilog tome da među ribarima imamo dobre sugovornike za daljnji rad na uvođenju održivih ribolovnih praksi i cjeloviti pristup zaštiti morskog ekosustava.
.
7. Kako naši ribari poimaju stanje ribljih stokova?
Ribare nismo pitali o percepciji stanja ribljih stokova općenito. No, naše se pitanje odnosilo na ugroženost vrsta koje ispitanici love. Oko 35% ribara je izjavilo da su te vrste ugrožene ili vrlo ugrožene, u odnosu na 58% koji su izjavili da to nije slučaj. Ovo su samo grubi podaci koje je potrebno dodatno analizirati. Međutim, općenito govoreći, percepcija stanja stokova je izuzetno važan faktor u upravljanju ribljim fondom i u ponašanju ribara. Ribari koji ne smatraju stokove ugroženim svakako će biti manje motivirani za podršku uvođenja održivih ribolovnih praksi.
.
8. Što nam možete reći o društvenim odnosima u različitim sektorima ribarstva?
Ribarstvo predstavlja kompleksan sustav u kojem se isprepliću društveni, prirodni i ekonomski faktori. Osim toga, i u društvenoj dimenziji sadržava ogromnu raznolikost aktera, dionika i organizacija koje sačinjavaju institucionalni okvir.
S obzirom na to, nije iznenađujuće da se u ribarstvu ispresijecaju različiti interesi, vrijednosti i identiteti. Ono što nas je zanimalo u anketnom istraživanju jest pitanje atribucije krivnje za ilegalnosti i štetne utjecaje na okoliš. Kao što smo i očekivali, ribari iz različitih sektora krivnju često svaljuju jedni na druge.
Mali ribari štetnima za morski ekosustav vide velike ribare, veliki ribari ilegalnosti vide u rekreativnom ribolovu i sl. Ne treba ni spominjati koliko bi se situacija dodatno zakomplicirala kada bi se tu uključilo akvakulturu i druge dionike zainteresirane za korištenje istog resursa. Svakako se radi se o kompleksnom pitanju koje smo u našem istraživanju tek zagrebli.
Više o drugim projektima koji se bave ribarstvom u Hrvatskoj saznajte na poveznici.
O temi ‘’Budućnost ribarstva: Dok je ribe, bit’ će i ribara’’ piše Dora Čukušić za program “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” u kojem se bavimo važnim pitanjima za održivi razvoj hrvatskih otoka. Program je potpomognut iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elelktroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
_____
Autorica: Dora Čukušić
Naslovna fotografija: Unsplash