Dobar primjer zaštite pomorskog dobra pronalazimo u Francuskoj
Kad govorimo o koncesijama na pomorskom dobru najviše se fokusiramo na koncesije na plažama za kupanje jer se one najviše tiču stanovništva i otvorenog korištenja javnog dobra. Tema koncesija za plaže ima složen regulatorni okvir, što je predmet napetosti ne samo u Francuskoj nego i u drugim državama članicama Europske unije.
Temu ’’Koncesionar – zaštitnik hrvatskog obalnog pojasa’’ obrađuje Paula Bolfan u sklopu programa ”Čovječanstvo na raskrižju: Hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” sufinanciranog sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.
.
Koncesionirnje plaža: Francuska
Lociranja u srednjoj Europi, s nekoliko prekomorskih teritorija i otoka, Francuska je najveća zemlje Europske Unije i njena osnivačica. Kontinentalna Francuska (France métropolitaine) graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom, dok njeni prekomorski posjedi uključuju Francusku Gvajanu u Južnoj Americi, ali i otoke Martinik, Réunion i Nova Kaledonija u Atlantskom, Indijskom i Tihom oceanu.
U francuskom sustavu uređeno je pomorsko dobro u državnom vlasništvu. Poput talijanskog sustava prirodno pomorsko dobro u vlasništvu države definira se prema činjeničnom utvrđenju na temelju rezultata djelovanja prirodnih čimbenika u odnosu na morski okoliš.
.
Pristup plažama mora biti besplatan i bez naknade
Također, definirano je nekoliko karakteristika zajedničkih za svu državnu imovinu: utvrđuje da su te neotuđive i nezapisive i potvrđuje da su u državnom vlasništvu Pomorsko dobro, poput riječnog državnog dobra, može se rezervirati prema zakonu ili dodijeliti trećima stranke na način propisan zakonom.
Francuski sustav ponavlja opće načelo u drugim zemljama analizirano: pristup plažama mora biti besplatan i bez naknade. Odredba propisuje da pristup plaži mora ostati slobodan, osim ako postoje opravdani razlozi kao što su javna sigurnost, nacionalna obrana ili zaštite okoliša koja opravdavaju određena ograničenja.
.
”Slobodna uporaba bez naknada temeljna je namjena plaža”
Slobodna uporaba bez naknada temeljna je namjena plaža, čak i za one koncesionirane koje u svakom slučaju moraju sačuvati slobodu kretanje i korištenje obale od strane javnosti na znatno širokom području duž cijele obale.
Naknadno se postavljaju dodatna ograničenja na koncesije za plaže, a to je da minimalno 80% dužine
obala i plaža moraju ostati bez ikakvih građevina, opreme ili instalacija). Treba dodati da, s iznimkom sanitarnih i sigurnosnih objekata, svaka instalacija na plaži mora biti koncipirana na način da se prostor vrati u prvobitno stanje na kraju razdoblja valjanosti.
Stoga se čini da je francuski sustav snažno usmjeren prema okolišu zaštitu pomorskog dobra u državnom vlasništvu i pritom teži pogodovanju opću upotrebu svoje imovine u odnosu na druge upotrebe.
_____________
Autor: Paula Bolfan
Naslovna fotografija:Prosag-Media from Pixabay
