ODRŽIVI OTOCI – Permakultura kao stil života: primjeri dobre prakse iz inozemstva

ODRŽIVI OTOCI – Permakultura kao stil života: primjeri dobre prakse iz inozemstva

Objavio: Ivka - 09.09.2022.

U sklopu serijala Permakultura kao stil života donosimo pozitivne primjere iz inozemstva koje lako možemo kopirati 🙂

U svim člancima iz serijala Permakultura kao stil života istaknuto je da permakultura naglašava održivost i rad s prirodnim okolišem, odnosno racionalnije življenje: s manje resursa, a uz jednaku ili bolju kvalitetu života. Život nije crno – bijel, pa tako ni naš životni stil ne mora biti sasvim permakulturan ili uopće ne. Dapače, neovisno o tome gdje živimo, malim promjenama u svakodnevnom životu možemo zajedno promijeniti mnogo.

Upravo su otoci, sa svojom geografskom izoliranošću i malim zajednicama, idealni inkubatori za mnoge permakulturne ideje, naprosto zato što se na ograničenom području učinci kolektivnog napora jasnije vide.

Tema ”Permakultura kao stil života” dio je programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

 

Zajedničko kompostiranje i održivo ozelenjavanje

Najvažniji prvi korak prema održivosti je svakako osvješćivanje neodrživosti postojećeg obrasca ponašanja i/ili životnog stila.

Svi mi normaliziramo – a djelomično i kopiramo – ono što vidimo oko sebe, stoga je odnos lokalne vlasti prema okolišu izuzetno bitan.

Toulouse u Francuskoj je nedavno omogućio kolektivno kompostiranje u gradskim parkovima. Građani određenog kotara mogu osnovati udrugu stanovnika zainteresiranih za zajedničko kompostiranje, a gradsko komunalno poduzeće im osigurava logističku i tehničku podršku, te potrebnu izobrazbu.

Udruga mora imati određen broj članova (više od 30 kućanstava) te minimalno 3 izabrana predstavnika (plus 1 za svakih 10 dodatnih kućanstava) koji prolaze besplatnu obuku organiziranu od strane grada i jamče pravilno funkcioniranje punkta za kompostiranje. Na određenoj lokaciji, komunalno poduzeće osigurava kompostere, drvenu sječku i potrebne alate.

 

 

Toulouse, komposteri u parku: lijevo je drvena sječka dostupna za miješanje s donešenim zelenim kuhinjskim otpadom, a desno kompostna kanta

 

.
Dobri međususjedski odnosi i zajednički projekti

Kompostiranje nije otvoreno javnosti (komposteri se zaključavaju) nego samo članovima udruge, koji konačnim kompostom mogu raspolagati kako žele, iskoristiti ga u nekim svojim projektima ili ga staviti na raspolaganje gradu. Ideja je da se uz smanjenje količine otpada koja završi na smetlištu, razvijaju dobri međususjedski odnosi i zajednički projekti.

Također u Francuskoj, novi trendovi urbanog ozelenjavanja i dekora okreću se autohtonom i samoodrživom. Umjesto cvijeća koje treba saditi iznova svake sezone i potom redovito zalijevati, gradovi se ozelenjuju ‘otocima raznolikosti’: kombinacijom stabala, grmlja i jednogodišnjih biljaka koje su lokalne i odabrane tako da ne zahtijevaju pretjeranu brigu (za razliku od, primjerice, nedavnog slučaja mladih čempresa na prilazu Pelješkom mostu).

 

 

Zelenilo u gradu Pau, Francuska

 

Poljoprivreda potpomognuta zajednicom

Poljoprivreda potpomognuta zajednicom (eng. Community supported agriculture, CSA) zaživjela je u anglosaksonskim zemljama (SAD, Kanada, UK) kao partnerstvo između poljoprivrednika / farmera i potrošača, u kojem se dijele rizici i dobit. Trgovci su isključeni iz dobavnog lanca: sve što proizvođači uzgoje plasira se direktno krajnjim potrošačima, koji su svojevrsni dioničari u poljoprivrednom poslu.

 

Umjesto uobičajene direktne razmjene dobara za novac, klijenti mogu uložiti u inicijalnu uspostavu vrta ili farme, sudjelovati u troškovima proizvodnje ili fizičkim radom pripomoći u zamjenu za krajnje proizvode.

 

Najčešće se radi o tjednoj dostavi paketa sezonskog voća i/ili povrća, mliječnih proizvoda, mesa ili ribe. Proizvođačima je rizik smanjen jer znaju da će imati sigurne prihode (bilo putem inicijalnog uloga ili tjedne / mjesečne pretplate) i da neće imati viškova. Kupci su svjesni da kupuju ‘košaru sezonskih proizvoda’ i putem newslettera redovito obavještavani o radovima i događanjima na imanju. Također, proizvođači često organiziraju dane otvorenih vrata, u svrhu transparentnosti i održavanja što boljih odnosa s partnerima – klijentima.

Tako se razvija lokalna, humanija ekonomija usmjerena ka održivijem razvoju i korigiranju negativnih kapitalističkih praksi. Osim samih proizvoda, kupci dobivaju direktan uvid u opskrbne lance i sudjeluju u njihovom kreiranju. Rezultat je sustav koji potiče razvoj dugoročnog odnosa s kupcima, u kojem proizvođači osjećaju da ih potrošači poštuju i podupiru.

U Hrvatskoj se razvijaju slične ideje, pod nazivom grupe solidarne razmjene.

 

 

Lokalni novac – Eusko, Sjeverna Baskija

Lokalni novac, koji se koristi samo na određenom području, nije nova ideja niti je zamjena za službene valute. Koristi se kao komplementarna valuta koja funkcionira uz službenu.

Za razliku od, primjerice, eura, koji lako napušta teritorij da bi možda završio u poreznom raju, lokalna valuta nije stvorena da bi se akumulirala niti iskala kamatu, nego da maksimalno cirkulira na određenom teritoriju.

 

Činjenica jest da je globalizacija oslabila mnoge lokalne zajednice, a lokalne valute mogu pomoći u ponovnom uspostavljanju ravnoteže.

 

Izvor: www.euskalmoneta.org

 

Uspješna priča dolazi iz Sjeverne Baskije, gdje je lokalna valuta eusko https://www.euskalmoneta.org/ uspostavljena u siječnju 2013. Vrijednost mu je jednaka jednom euru, a za cilj ima potaknuti lokalno stanovništvo – i posjetitelje – da kupuju od lokalnih poslovnih subjekata. Time se jača lokalna ekonomija i smanjuje ekološki učinak dugih lanaca opskrbe.

.
U cirkulaciji je trenutno više od tri milijuna euska

Eusko postoji u fizičkom obliku, novčanicama koje se mogu zamijeniti za eure kod lokalne non-profitne organizacije Euskal Moneta koja je zadužena za njihovo tiskanje i izdavanje, te u digitalnom obliku (bankovni račun i euskopay aplikacija).

U cirkulaciji je trenutno više od tri milijuna euska i kao sredstvo plaćanja prihvaća ga više od 1300 poslovnih subjekata diljem Sjeverne Baskije, što eusko čini trenutno najuspješnijom europskom lokalnom valutom. Također, euskom se mogu podmirivati  i obaveze prema lokalnoj upravi.

Pri svakoj konverziji eura u eusko, 3% vrijednosti transakcije odlazi nekoj od lokalnih udruga (po želji korisnika), poput udruga za očuvanje okoliša, lokalnih sportskih klubova, škola, promociju baskijskog jezika i kulture i sl. Svi korisnici euska plaćaju godišnju kotizaciju od minimalno 5 eura, a maksimalno 60 eura, ovisno o osobnoj situaciji (nezaposleni, studenti, dobrovoljni prilozi i sl.), koja služi za financiranje udruge i jamči njenu neovisnost.

Da bi potakla potrošnju euska i obeshrabrila korisnike koji ga žele rekonvertirati natrag u euro, Euskal Moneta uzima naknadu za promjenu od 5%, koja ponovno ide lokalnim udrugama.

Ovaj je članak dio programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

__________

Autor: Ivka KH

Fotografije: Ivka KH