ODRŽIVI OTOCI – Permakultura kao stil života: Intervju s Perom Vojkovićem

ODRŽIVI OTOCI – Permakultura kao stil života: Intervju s Perom Vojkovićem

Objavio: Ivka - 18.06.2022.

U sklopu serijala Permakultura kao stil života donosimo intervju s Perom Vojkovićem, koji permakulturno živi na Visu

Pero Vojković je djetinjstvo proveo na Visu, a nakon dugogodišnjeg življenja u Zagrebu i Berlinu ponovno mu se vratio. Užurbani gradski život zamijenio je životom u skladu sa prirodom. Na svom imanju struju dobiva iz solarnih panela, a vodu od kišnice.

U sklopu teme ”Permakultura kao stil života” Pero nam je detaljno opisao način permakulturnog življenja na otoku i način funkcioniranja svog imanja, a sve to možete pročitati u nastavku…

Ovaj je intervju dio programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
.

Jeste li cijeli život na Visu?

Djetinjstvo sam proveo na Visu, živjeli smo u Komiži gdje sam završio osnovnu školu, ali mi je već s 14 otok postao pretijesan te sam otišao u Split u srednju školu pa u Zagreb na fakultet. U Zagrebu sam proveo dobar dio života, a potom i u Berlinu. Ljeti bih dolazio na Vis i ostajao sve duže, i to zadnje ljeto sam pomagao mami oko apartmana i ostao mjesec duže, pa još malo i još ću malo i evo me već sedmu godinu na Visu. Nisam nikad mislio da ću se vratiti i tu ostati živjeti.

 

Živi li otok ‘u skladu s prirodom’? A vi?

Otok sve manje živi otočki, a sve više urbano. Većina ljudi hranu kupuje u supermarketima jer se to doživljava kao ‘napredak’ – a svako povezivanje sa zemljoradnjom je asocijacija na sirotinju i bijedu kojom su naši preci prije živjeli. Sve se zapravo svelo na neodrživi masovni turizam.

Život u gradu je kao život iz paralelne dimenzije gdje sve dolazi do tebe na pritisak gumba – hrana te čeka u dućanu, voda dolazi iz vodovoda, sve je nekom magijom tu i ti se nemaš potrebu pitat ni kako to dolazi ni koliko toga ima, dokle god imaš novaca za plaćanje svih tih luksuza. Zato se ljudi ni ne osjećaju djelom prirode, zato ni ne vide kako je sve oskudno i povezano i kako sve utječe jedno na drugo.

Trenutno uzgajam oko 60% svojih potreba za hranom. Vegetarijanac sam, pa mogu sve potrebe namiriti iz svog vrta. Skupljam kišnicu i struju dobijam iz solarnih panela – u takvom sustavu ti si svjestan svake kapi koju trošiš i gdje ona ide dalje.

 

Kako ste se našli na tečaju permakulture? Što ste tamo naučili?

Kad sam naišao na pojam permakulture negdje na internetu prije puno godina, sve to mi se učinilo kao da je netko moj kaos misli u glavi posložio u smislenu povezanu cjelinu – inteligentan sustav u kojem je sve promišljeno i povezano. Bio sam oduševljen. Od tad sam sve više i više opčaran permakulturom i pokušavam je živjeti u svim aspektima života. Zaista istinski vjerujem da je to jedan od alata koji bi na jedan relativno lagan način mogao jako unaprijediti život na zemlji kada bi se počeo primjenjivati u većem omjeru.

Permakulturu sam prebacio iz teorije u praksu zapravo prije nekoliko godina kad sam krenuo sa svojim mini projektom o kojem sam sanjao jako dugo. To je jedan relativno mali komad zemlje od 4000 m2 koji sam počeo obrađivati i eksperimentirati sa svim što sam do tad teoretski naučio. Svakako mi je jako puno pomogao Tečaj permakulturnog dizajniranja u Splitu u organizaciji udruge Permakultura Dalmacija. Tamo sam upoznao sjajne ljude, naučio jako puno, dobio podršku za svoje ideje. Stvarno jedno od posebnih iskustava. Postao sam član udruge i sudjelujem u aktivnostima koliko mogu. Izdvojio bih osnivanje banke sjemena, to je najfriškiji projekt udruge.

Najnevjerojatnija stvar koju sam tamo naučio je bila spoznaja da velika većina ljudi ne zna apsolutno ništa o tlu. O zdravom, živom tlu koji je temelj za zdrav rast. Ljudi su prihvatili osnove industrijske proizvodnje koja je nosila veće prinose ne razmišljajući o posljedicama i održivosti. Učestalo oranje i tretiranje raznim kemikalijama je značajno degradiralo tlo, a svijest o tome je jako mala ili nikakva.

 

Pero i prijatelj brinu o tlu 🙂

 

Jeste li uspjeli neke od metoda primijeniti u svakodnevnom životu?

Na tečaju permakulturnog dizajniranja smo na kraju napravili dizajn (projekt) mog zemljišta tj detaljnu razradu i plan razvoja, od male alatnice i gustirne, do rasporeda vrta i voćnjaka, popisa kultura, uvažavajući klimu i vanjske utjecaje. Osmišljena je zapravo cjelina prilagođena mojim željama i potrebama, a sve u skladu s održivim i regenerativnim permakulturnim principima.

Prvo je napravljena analiza postojećeg stanja: analiza tla, analiza kultura koje su tamo bile, pozicije, a onda i svi utjecaji na to područje – količina sunca, opasnosti od požara, vjetrovi, utjecaj susjeda… Nakon toga se radi tzv. analiza 5 elemenata: voda (postoji li priključak za vodu, koja je količina padalina), zrak (klima, utjecaj vjetrova), zemlja (analiza kvalitete zemlje, nadmorska visina), energija (postojanje priključka za struju, potencijal za solarne ćelije…) i posljednje je analiza zajednice i okoline.

Potom se radi dizajn tj konkretno projektiranje – smještaj svih multifunkcionalnih jedinica organiziranih u zone, po prioritetima i korištenju.

 

Permakulturni dizajn Perinog imanja

 

Sve je zapravo pomno promišljeno i sve je povezano u jednu smislenu cjelinu – isplanirano je da bi mi trebao vrt od oko 300 m2 za zadovoljenje mojih potreba za povrćem, 20-ak maslina, raznoliko voće, orašasti plodovi, žitarice, legumi… zapravo većina mojih potreba za hranom bi bila zadovoljena.

Odlučio sam se za sadnju tzv šumskog vrta. To je specifičan način sadnje kod kojeg se zapravo kopira šuma, tj slojevitost i kompleksnost šumskog sustava. Kreiranje šumskog vrta je dugotrajan i kompleksan posao, jer treba dosta godina i znanja, tj u mom slučaju pogrešaka i popravaka dok se ne dobije gotovo samoodrživi sustav. Kreiranje šumskog vrta je posebno zahtjevno u ovakvoj klimi gdje nema kiše po 6 mjeseci godišnje.

 

Koliko ste samodostatni, što se tiče onih osnovnih potreba, u vidu energije, vode i hrane?

Kako je dizajnom isplanirano – a evo i u praksi se pokazalo da je izračun bio poprilično točan – pokrivam većinu energetskih potreba za sada. Gustirna od 27m3 je dovoljna za sadašnje potrebe za preživljavanje suhih mjeseci. Solarni paneli snage 2,4kW su dovoljni za sve potrebe za električnom energijom.

Napravljen je mali biljni pročistač sivih voda, tako da se ni kap vode ne baca nego reciklira i iskorištava. Imam kompostni wc, jer se tako izbjegava septička rupa koja je kasnije problem i zagađenje: ovako se kompost iz wc-a nakon nekog vremena može koristit za gnojidbu voćnjaka. Svi resursi su jako limitirani i ne bacaju se olako, sve se iskorištava i ponovno upotrebljava.

Kako sam tek na početku svega, trenutno zadovoljavam nekih 60% potreba za hranom. Cilj mi je doći do 90% u nekoliko idućih godina.

 

Perin komadić raja

 

Što bi poručili su-otočanima?

Uh, teško pitanje. Otok se razvija, po mom mišljenju, u potpuno krivom smjeru. Lokalna (kao i državna) vlast gura turizam u prvi plan jer ne zna bolje, jer je to jedino što i po inerciji raste, pa onda se čini da postoje neki rezultati. Rezultat takve politike je silovanje otoka, načina života, svih resursa koje imamo. Otok se ljeti pretvara u nakaradnu kulisu koja podređuje sve sebi i uništava sve pred sobom. Život za čovjeka koji tu živi cijelu godinu postaje neizdržljiv. I dok se turističke destinacije diljem Europe okreću održivosti i limitiraju apartmanizaciju kod nas je ona na vrhuncu! Bojim se da će otok za 10-ak godina biti poprilično betoniran i devastiran.

Utjecaj tolikog prometa brodova i ljudi na prirodu je velik, zagađenje je toliko da izbjegavaš more i povlačiš se u unutrašnjost, a to nikog zapravo ne zanima – dok se blagajne pune, sve je OK.

U nekom paralelnom idealnom svemiru koji zamišljam, Vis je proglašen zelenim otokom: zabranjena je uporaba insekticida i pesticida, proizvodi se samo organska hrana. Reducira se upotreba plastike kao i cestovni i pomorski promet vozila na fosilna goriva.  Lokalna politika je osmišljena tako da ljude potiče na proizvodnju zelene energije, mikro elektrane i cisterne za vodu ima svaka kuća, kao i proizvodnju organske hrane. Zeleni Vis kao najzeleniji otok otporan na klimatske promjene, samoodrživ i progresivan.

Ovaj članak dio je programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

__________
Autorica: Ivka KH
Dizajn i fotografije: Pero Vojković