ODRŽIVI OTOCI – Građani i zelena tranzicija: Nedo Pinezić

ODRŽIVI OTOCI – Građani i zelena tranzicija: Nedo Pinezić

Objavio: Ivka - 25.10.2022.

U sklopu serijala Interesi i uloga građana u zelenoj tranziciji donosimo intervju s Nedom Pinezićem

Nedo Pinezić rođen je i živi na otoku Krku i bavi se održivim turizmom. Radi kao suradnik na EU projektima za vodeće partnere, te kao vanjski stručnjak za United Nations Development Programme, USAID i razne njemačke i švicarske nevladine organizacije.

 

Intervju je provela Ivka KH u sklopu teme ”Interesi i uloga građana u zelenoj tranziciji”. Tema je dio programa “Čovječanstvo na raskrižju: hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrnost elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

 

Danas radite kao savjetnik za razvoj turizma baziranog na lokalnoj zajednici, i to na području od Slovenije do Sjeverne Makedonije i Albanije, ali turizmom se – u praksi i u teoriji – bavite praktički čitav život?

Odrastao sam u Malinskoj gdje se moja obitelj bavi smještajem u domaćinstvu već 100 godina. Odrastao sam u turističkom okruženju gdje su turisti, naši gosti, postali naši prijatelji. Profesionalno smo svi radili u turizmu, u hotelijerstvu ili agencijskom poslovanju, a mama je držala pansion u domaćinstvu. Školovali smo se, stasali i ostali živjeti na svom otoku zahvaljujući turizmu.

Ja sam od uvijek imao potrebu učiti od boljih i koristio sam svaku priliku da volontiram uz prave znalce zanata. Radio sam sezonski od malih nogu, još u petom razredu osnovne škole počeo sam prodavati sladoled i pomalo konobariti u pansionu. Kroz godine sam stekao prilično iskustvo i ono mi je danas temelj za posao kojim se bavim.

 

 

Nedo Pinezić

 

Održivi razvoj se definira kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije pri tome ne umanjujući mogućnost budućim generacijama da zadovolje svoje potrebe. U posljednje vrijeme dosta se govori o održivom turizmu. Možete li nam objasniti što se pod tim pojmom podrazumijeva?

Održivi turizam se prije svega razvija prema potrebama i kapacitetu lokalne zajednice. Prema načelima održivosti, turizam je „alat“ koji pomaže održivosti lokalne zajednice uz očuvanje okoliša, lokalne kulture, tradicije, načina života, što sve s druge strane čini tu zajednicu privlačnom za turističke posjete.

Kad pogledamo povijest razvoja turizma na našim otocima, vidimo da je u samom začetku poštivan ovakav princip razvoja. Naime Austro – Ugarska je planski i smisleno poticala razvoj turizma na otocima upravo zbog snažnog demografskog pada uzrokovanog slabom ekonomskom osnovom za egzistenciju lokalnog stanovništva. U Kraljevini Jugoslaviji je nastavljen takav trend međutim u Narodnoj Republici Jugoslaviji dolazi do ukidanja privatnog poduzetništva, nacionaliziraju se privatni hoteli i postavlja se model državnog vlasništva ugostiteljskih objekata.

U SFRJ državne hotelske kuće postaju centri razvoja lokalne zajednice jer one školuju, zapošljavaju lokalno stanovništvo, otkupljuju lokalne poljoprivredne proizvode, otvaraju recepcije kućne radinosti za popunjavanje smještaja lokalnog stanovništva.

Nakon prelaska na tržišno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj dolazi do privatizacije tih velikih hotelskih sustava i „demontaže“ do tada postojećeg održivog razvoja turizma. Kad se jedan desetljećima građen i nadograđivan sustav raspadne u tom „praznom prostoru“ nastaje nekontrolirani razvoj kojega možemo nazvati i neodrživim.

 

Ono čemu svjedočimo u posljednje vrijeme su prije svega brojenje dolazaka i noćenja te zbrajanje profita, dakle potpuna suprotnost održivosti?

Privatizirane hotelske tvrtke su ili uništene i propale, poput „Haludova“ na Krku ili su prešle u ruke financijskih fondova čija je zadaća maksimalizacija profita. Na tim se osnovama otpuštaju stalno zaposleni djelatnici, koriste se sezonski radnici iz sve udaljenijih zemalja koji nemaju prebivalište u destinaciji i ne doprinose održivosti lokalne zajednice svojim životom u zajednici.

Hotelske su kuće prestale stipendirati i školovati lokalno stanovništvo, ukinule su recepcije za obiteljski smještaj, čak su smještaj u domaćinstvu proglasile neprijateljskim i nepoželjnim, ne otkupljuju se više domaći poljoprivredni proizvodi. Dolazi do potpune izolacije i otuđenja tih nekadašnjih centara razvoja lokalne zajednice. Dapače, počinje borba za prisvajanje obalnog pojasa, razvoj tih velikih smještajnih kapaciteta ide prema resortizaciji, „žicom“ zatvorenih turističkih enklava.

S druge strane nastanak velikog broja općina i gradova dovodi do širenja građevinskog područja jer je to osnova opstanka malih općina i gradova. Do 1992. Hrvatska je imala 120 općina i gradova, a nakon 555. Potpunom liberalizacijom gradnje na turistički atraktivnim područjima dolazi do novog nereda koji se optički manifestira kroz „vašar taštine“, odnosno izmiješane stilove gradnje pa nestaje onaj mediteranski „štih“. Veći problem od vizualne degradacije je ogromno opterećenje komunalnog sustava u vrlo kratkom vremenskom periodu i veliki vremenski period potpune hibernacije naših obalnih turističkih mjesta. Skrenuli smo s puta održivosti.

 

Nedo Pinezić

 

Na Vašem blogu ističete da je za održivi turizam potrebno informirano sudjelovanje svih relevantnih dionika, ali i snažno političko vodstvo. Do sada je politika puštala turizmu da se događa sam od sebe, pa nemamo razloga misliti da će se na tom polju nešto promijeniti. Pošto znamo da je hrvatski turizam karakteriziran visokim udjelom privatnih iznajmljivača, znači li to da bi tranzicija prema održivosti trebala biti potaknuta od samih građana?

Građanska svijest je na žalost kod nas još uvijek na prilično niskoj razini. Još prevladava mišljenje da će „država“, „općina“ ili „grad“ riješiti sve probleme. To je ostavština socijalističkog mentaliteta. I država i općina i grad su – ljudi. Bez aktivnog uključenja stanovnika nema ni boljitka. Taj napredak mora krenuti od temelja prema gore.

Mjesni odbori kao osnova samouprave mjesto su akcije lokalne zajednice. Koliko može biti glasna a i jasna takva akcija zorno su nam demonstrirali stanovnici otoka Ilovika djelujući upravo kroz svoj Mjesni odbor.

 

Koliko su iznajmljivači- mikro poduzetnici upoznati s trendovima u turizmu?

Ne postoji škola za mikro poduzetnike u turizmu kod nas. Ugostiteljske škole se nisu transformirale i približile realnim potrebama mikro poduzetnika. Za usporedbu, u Austriji ugostiteljske škole koje vodi Austrijska gospodarska komora, imaju posebne programe za djecu vlasnika malih pansiona, B&B, apartmana, za djecu skijaše – sportaše koji će na kraju sportske karijere otvoriti svoju školu skijanja uz smještaj u domaćinstvu.

Kada bi se otvorili praktični programi ugostiteljstva za djecu vlasnika obiteljskog smještaja u Hrvatskoj mi bismo učinili „kvantni skok“ u školovanju i unapređenju mikro poduzetnika u turizmu. Austrijski turizam počiva upravo na takvoj strukturi smještaja. Sve je obiteljsko – od noćenja s doručkom do malih, obiteljskih hotela. Na taj način zajednica ostvaruje egzistenciju kroz generacije i stvara se nova dodana vrijednost. Ali s austrijskim modelom razvoja turizma mogli bismo ispuniti cijeli ovaj razgovor pa ćemo to ostaviti za neku drugu priliku.

 

Na koji način bi se lokalno stanovništvo moglo / trebalo uključiti u planiranje razvoja njihove zajednice? Na koji način osvijestiti i osnažiti lokalnu zajednicu, da ne ostane na margini događanja u vlastitom dvorištu?

Već sam napomenuo potrebu ozbiljnog shvaćanja značenja mjesne samouprave. U mom selu se mi kao članovi Mjesnog odbora, zajedno s ostalim mještanima nalazimo svake nedjelje nakon mise u seoskom restoranu. Ovdje raspravljamo o bitnim stvarima za funkcioniranje zajednice, donosimo godišnji program rada, u suradnji s gradskim vlastima provodimo ono što smo planirali. To nije sprint već maraton.

Druženje, razmjena mišljenja, zajednička studijska putovanja, radne akcije, fešte, oživljavanje tradicijskih običaja…sve je to koloplet stvaranja čvrstih temelja za aktivno upravljanje razvojem. Potrebne su godine upornosti i strpljenja za izgradnju zdravog društva.

 

Postoji li u Hrvatskoj uopće nekakav pozitivan primjer?

Stanovnici otoka Ilovika i njihov Mjesni odbor pokazali su da je odlučnost u obrani egzistencijalnih pitanja temelj uključivanja lokalne zajednice u planiranje razvoja nametnutog „od zgora“. Kome drago, kome krivo, Ilovičani su nam svima održali lekciju o potrebi poštivanja demokratskih načela. Ništa nije i ne može biti važnije i značajnije od načela održivog razvoja lokalne zajednice.

Turizam je naš kruh svagdašnji i od turizma prvenstveno korist mora imati lokalna zajednica.

 

__________
Autor: Ivka KH

Naslovna fotografija: Pixabay
Fotografije: Nedo Pinezić