Nedo Pinezić: O važnosti broja noćenja, kupovnoj moći, potrošnji turista i hrvatskih građana

Nedo Pinezić: O važnosti broja noćenja, kupovnoj moći, potrošnji turista i hrvatskih građana

Objavio: Antonia Dobrota - 27.11.2018.

Trebamo li imati manje noćenja, veće cijene, i postižu li se veće cijene ulaganjem u više kategorije smještajnih objekata? Pogledajmo na primjeru otoka Krka kako broj noćenja utječe na kupovnu moć hrvatskih građana…

U posljednje vrijeme često čujemo kako bismo trebali imati manje noćenja, a više prihoda od turizma. To je dobra postavka kada ju čujemo od iznajmljivača i poduzetnika, koji su vrlo dobro obračunali omjer uloženog i dobivenog, moguće cjenovne raspone i popunjenost smještaja po adekvatnoj cijeni.

Ako i ne zalazimo dublje u proračune i stope povrata investicija u nekretnine u hrvatskom turizmu, koje se u prosjeku kreću između 6 i 6,5 % godišnje, jasno nam je da uz manji broj noćenja i povećanje cijena smještaja, raste profitabilnost. To vrijedi za privatne investitore.

Međutim, kad osoba iz javnog sektora izjavi “prestanimo brojati noćenja, počnimo brojati zaradu”, onda imamo problem. Privatna ekonomija i nacionalna nisu jedno te isto. Nacionalna ekonomija je sveobuhvatna – ona bi trebala voditi računa o potrošnji domaće robe i usluga, o zaposlenosti građana, o utjecaju turizma na razvoj drugih gospodarskih grana, o kvaliteti života i standardu svih stanovnika Republike Hrvatske.

Zato zaposlenici i dužnosnici javnog sektora u svojim izjavama ne smiju zauzimati ulogu “fiškala privatnih društava”, nego zastupati javni interes RH i njezinih građana.

 

Utjecaj broja noćenja na potrošnju

Dakle, kada pričamo o volumenu turističkog prometa, ono što vrijedi za privatni sektor, ne vrijedi jednako i za nacionalnu ekonomiju.

Prosječna dnevna potrošnja turista iznosi 155 eura . Tu su uračunati svi troškovi, od izlaska iz kuće do povratka. 30 % od tog iznosa, turisti potroše na smještaj. Znači, 46 eura će turist u prosjeku potrošiti na noćenje, a. prema istom izvoru, 40 eura dnevno će potrošiti na sve vrste transporta. 69 eura će mu ostati za ostale troškove na putovanju. Naravno da potrošnja tih 69 eura ovisi o ponudi unutar destinacije.

Navedeni podaci su iz istraživanja IPK travel monitora, provedeni anketiranje 500.000 ljudi na svim kontinentima i među svim skupinama turista.

Dio navedene potrošnje se ostvaruje izvan destinacije – troškovi transporta, kupovine na putovanju do i od destinacije.

Zapravo je trošak noćenja, odnosno smještaja, najvidljiviji dio potrošnje u nekoj destinaciji. Međutim, kada brojimo noćenja, osim temelja za izračun potrošnje na smještaj, imamo i temelj za procjenu prosječne dnevne potrošnje na različite sadržaje. I zato su nam noćenja važna.

 

Primjer odnosa kupovne moći i potrošnje

Pogledajmo kako to izgleda na primjeru otoka Krka. Na Krku je ostvareno 4.815.740 noćenja od početka siječnja do 30. rujna 2018. Na temelju prethodnih statistika procjenjujemo da je 524.915.660 eura otišlo na troškove prijevoza turista. Svako iduće noćenje podiže potrošnju po danu za dodatnih 109 eura.

Kupovna moć turista je 2,5 puta veće od kupovne moći hrvatskih građana (procjena HGK). To bi značilo da u mjesecima turističke sezone, imamo potencijal potrošnje poput zemlje s 10 milijuna građana. Samo otok Krk ima potencijal potrošnje kao da ima 50.000 stanovnika.

Prema sindikalnoj košarici, minimalna dnevna potrošnja četveročlanog kućanstva u RH je 230,00 kuna. Kada bi tu potrošnju povećali duplo, dnevna potrošnja po osobi bi bila 112,06 kuna, tj. 15,34 eura. To je 1:7,5 u odnosu na dnevnu potrošnju turista od 109 eura. A to zapravo znači da je dnevna potrošnja u Hrvatskoj u turističkoj sezoni na razini zemlje s 28 milijuna stanovnika!

U studenom, kada zamiru turističke migracije, odnos kupovne moći i dnevne potrošnje postaje uočljiviji. Suočavanje s realnim stanjem kupovne moći i potrošnje hrvatskih građana nas čeka u siječnju i veljači, u mjesecima koji su pravi pokazatelj vrijednosti turizma Hrvatskoj.

Od ožujka prema glavnoj turističkoj sezoni, stanje se polako popravlja kako raste broj dolazaka i turističkih noćenja.

Značajan učinak potrošnje se osjeti u nekom mjestu kada dosegne 10.000 noćenja. Novac se počne “prelijevati” u različite oblike ponude. Uzmemo li u obzir samo potrošnju turista na ostale sadržaje, onih spomenutih 69 eura, stići ćemo do impresivnih 690.000 eura kojih će dnevno potrošiti tih 10.000 turista u nekom mjestu.

Sada nam je jasnije zašto hipermarketi niču kao gljive poslije kiše u našim destinacijama. Zašto raste ponuda svega i svačega. Svi žele komadić “torte od 28 milijuna stanovnika”. Ogroman je utjecaj turističke potrošnje na standard građana čitave zemlje. Još veći u destinacijama s više turističkog prometa.

Znači, neosporno je da je broj noćenja i broj turista, izuzetno značajan za nacionalnu ekonomiju.

 

Ekonomija volumena u turizmu

Globalna ekonomija će uvijek nastojati ponuditi što jeftiniju uslugu ili proizvod. Više cijene postižu samo inovativni proizvodi koji snažno pogađaju emociju kupca, poput inovativnih tehnoloških rješenja, smartphone-a, laptopa, električnih automobila i sl. I ovdje cijena značajno opada na starije modele, a nove serije se izbacuju godišnjim tempom.

I turizam osjeća taj trend – sharing ekonomija, low budget aviokompanije, Blabla car, Uber i slični, ikone su suvremene ponude povoljnih cijena uz veliki volumen prometa.

Trgovina se seli na internetske platforme, zatvaraju se prodajni i poslovni prostori, radna mjesta, štedi na skladištenjima i zadovoljavanju skupih propisa. Sve u korist kupca. Jača logistika, dostava od vrata do vrata, kontejnerski promet od Kine prema ostatku svijeta…

Ekonomija volumena snižava cijene. Iznimke su tek mali broj proizvoda, ne i turizam.

 

Boduli bi rekli “par šegavih za kraj”

Globalna ekonomija utječe na snižavanje cijena svugdje. Više cijene se mogu postići jedino inovativnim proizvodom koji budi emocije. Tako je i u turizmu.

Hrvatski turizam mora zadržati postojeći volumen turističkog prometa u glavnoj sezoni i usmjeriti sve svoje snage u povećanje broja noćenja u ostatku godine i u svim dijelovima zemlje.

Javna turistička tijela moraju poznavati i uvažavati turističke trendove i voditi pametnu politiku u korist nacionalne ekonomije, u korist nacionalnog interesa, u korist svih građana RH.

Svi koji ciljaju na više razine cijena, svake godine bi morali ponuditi nešto novo, zabavno i prilagođeno interesu potencijalnih gostiju.

To zapravo znači da viša kategorija nije jamstvo veće cijene niti ključ uspjeha. Bez inovativnih rješenja u kreiranju turističkih usluga, investicije u više kategorije će se ubrzo pokazati neisplativima. Već sada možemo noćiti u 5* hotelu po cijeni onih od 3* u ovim mjesecima, kada padne volumen turističkog prometa… I sad mi recite da broj noćenja nije važan?!


Autor teksta: Nedo Pinezić / nedopinezic.com