Nedo Pinezić: Hajka na obiteljski smještaj i moguće posljedice na život na otocima (i drugdje u Hrvatskoj)

Nedo Pinezić: Hajka na obiteljski smještaj i moguće posljedice na život na otocima (i drugdje u Hrvatskoj)

Objavio: Antonia Dobrota - 25.09.2018.

Možemo li bez turizma na našim otocima i što turizam znači za opstanak života u malenim mjestima srca našega? Iz pera uvaženog turističkog stručnjaka Nede Pinezića – o značenju turizma i položaju obiteljskog smještaja, u Hrvatskoj u okviru Europske unije danas.

 

Zvuči gotovo nevjerojatno: U nepune dvije godine obiteljski smještaj, od velikog priznanja turističkih vlasti i najveće snage hrvatskog turizma, postao je – nepoželjan. Sve je započelo zasjedanjem Garija Cappellija u fotelju ministra turizma.

.

SALTO MORTALE

Što je nagnalo ovog čovjeka iz naroda, otočanina, bivšeg gradonačelnika Malog Lošinja, mikro poduzetnika, iznajmljivača, osnivača agencije za posredovanje u obiteljskom smještaju da predvodi hajku protiv svega onoga što je i njega “podiglo” i omogućilo mu ovakav napredak u karijeri? Odgovor na ovo pitanje vjerojatno nećemo nikada doznati. “Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je”. To je stara izreka koja se i ovom prilikom potvrđuje. “Salto mortale” ili pogubni preobražaj obilježit će ga za čitav život.

.

PRITISAK I OPRAVDANJA

Različita su opravdanja za stalni pritisak prema obiteljskom smještaju. Najprije se inzistiralo na lošoj kvaliteti, opremljenosti, unatoč izvanrednim ocjenama gostiju. Hrvatski obiteljski smještaj već nekoliko godina osvaja laskave titule najboljega u Europi, najboljega u svijetu. Kako taj argument nije bio dostatan, krenulo se prozivati obiteljski smještaj za nelojalnu konkurenciju malim hotelima. Tako se pansioni u domaćinstvu optužuju da otimaju goste hotelima s 4 zvjezdice jer imaju blaže uvjete poslovanja, niže troškove, manje poreze. Kako ni taj argument “ne drži vodu” jer bi stvarno bila sramota da gosti iz četverozvjezdanog hotela bježe u običan pansion, prošle godine je obiteljski smještaj prozivan kao razlog owertourisma, prevelikih gužvi u špici sezone a ove godine pak kao razlog podbačaja sezone i manjka turista… Nikako ne valja, ni previše ni premalo turista.

Uz to se “bombardira” javnost s konstrukcijama o velikom bussinessu koji plaća premali porez. Prosječno domaćinstvo uprihoduje godišnje 45.000 kn, godišnji prinos na investiciju je 6 % pa neš` ti bussinessa uz sve troškove. Sad je pak obiteljski smještaj postao konkurencija i velikim hotelskim lancima… Nema hotela jer se više isplati “iznajmljivati apartmane”!? I onda kada se “iznajmljivače” optereti jače porezima, krenut će investicije u hotele, kao.

Obiteljski smještaj ne valja jer je prosječna potrošnja gosta koji u njemu boravi premala. Cijena smještaja u hotelu je veća pa se kao više troši. A znamo da je prosječna potrošnja na putovanju koje počinje napuštanjem doma i završava povratkom u dom, na svjetskoj razini 155 eura po osobi i danu. Kada se putuje bliže, troškovi putovanja su manji. Kada se troši više na smještaj, onda se troši manje van smještaja i obratno. U svakom slučaju na smještaj otpada samo 30 % ukupnog troška putovanja

.

Nedo Pinezić: Hajka na obiteljski smještaj i moguće posljedice na život na otocima

“Hrvatska obala je trenutno najzanimljivija građevna parcela u Europi. Svi bi htjeli djelić naše obale, otoka. ” / FOTO: Antonia Dobrota

.

Onda su pak neki uvaženi ekonomisti izjavili da su “iznajmljivači u turizmu” privilegiraniji od studenata glede povlastica!? Pa je ugledna novinarka izračunala da vlasnik stana plaća čak 12 % poreza na dohodak kad iznajmi stan i to je puno više od “iznajmljivača u turizmu”. Zaboravila je dodati 30 % odbitka na prijavljenu cijenu ako se ugovor uopće prijavi poreznoj. Zatim podstanari plaćaju i režije, nema boravišne pristojbe, opremanje takvih stanova za podstanare je znatno skromnije, nema inspekcije, e-Visitora, agencijske provizije itd., itd.

Konačno pokušavaju s preizgrađenošću kapaciteta u obiteljskom smještaju. Kao da se gradi s unaprijed određenom kategorizacijom. Gradi se iz sasvim drugih razloga, jer se smije, jer se može jer investitori grade nekretnine za prodaju uz priču kako će ih kupci moći iznajmljivati i vratiti uloženi novac. Pa se onda već gotove nekretnine kategoriziraju ili se ne kategoriziraju i svejedno se iznajmljuju. Ne znam da li je bilo još nekih opravdanja za ovu neviđenu hajku ali izmislit će oni sigurno nove razloge.

.

ZAŠTO SE SADA OVO DOGAĐA?

Jednom prilikom, imao sam mogućnost vidjeti predviđanje razvoja pojedinih zemalja u Europskoj uniji. To predviđanje dijeli Europsku uniju na dva dijela – “Europu dviju brzina”. Razvijene zemlje su pozicionirane na centralnom i sjevernom dijelu Europe, zemlje “druge brzine” pozicionirane su uz Mediteran i na istoku. U toj podjeli prikazana je i Hrvatska kao europsko odmaralište, ljetovalište. To nije slučajno.
.

U diplomatskim krugovima, među EU političarima pri spomenu Hrvatske jedinstveno se budi asocijacija na lijepu obalu, na ljeto, na turizam. Hrvatska je predodređena za turizam. Sve drugo je zbog ovog ili onog razloga nestalo, propalo. Turizam ostaje i opstaje.

.
Hrvatska obala je trenutno najzanimljivija građevna parcela u Europi. Svi bi htjeli djelić naše obale, otoka. Nekretninski investitori njuše tu priliku kao morski pas krv, miljama daleko i nepogrešivo. Geostrateški položaj, prometna dostupnost, umjereni klimatski pojas, dobra opća sigurnost, različitost i razigranost obale i otoka i još mnogo toga privlači investitore u Hrvatsku. Kupci nekretnina gledaju priliku u kojoj mogu povratiti dio ulaganja i uživati u svom “drugom domu” veći dio godine.

Međutim, izgrađenih nekretnina ima već puno, a omjer onih za stanovanje i onih za turizam je takav da se daljnja turistička izgradnja teško može uklopiti u prostorno-planske križaljke. Zato se mora smanjiti broj registriranih turističkih kapaciteta. Time se otvara prostor za gradnju novih. Jer stan je za stanovanje a apartman za turizam. Što ima više stanova za stanovanje, to se može izgraditi više apartmana za turizam. Logično zar ne?

.

PREUZIMANJE NEKRETNINA

Nakon što prisile domicilno stanovništvo da odustane od legalnog pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, sljedeći potez “ljudi iz sjene” bi mogao biti da preko svojih marioneta u vlasti nastave porezno opterećivati vlasnike nekretnina na obali i otocima, osobito u poznatijim turističkim odredištima poput Dubrovnika, Hvara…

.

Nedo Pinezić: Hajka na obiteljski smještaj i moguće posljedice na život na otocima

“S prvim jesenjim udarima bure, život zamire u mnogim malim mjestima naše obale i otoka.” / FOTO: Antonia Dobrota

.

S obzirom na to da mladi ljudi odlaze, nemaju posla osim sezonskog, ne mogu opstati kao mikro poduzetnici, neće moći ni legalno pružati ugostiteljske usluge u nekretninama svojih roditelja, roditelji će ostati sami. Oni će se pod teretom novih davanja odlučiti za prodaju “obiteljskog srebra”. Starci sami u kući, bez mladih koji bi brinuli o njima, prodavat će svoje nekretnine ispod cijene da bi do konca života imali odgovarajuću skrb u nekom domu za starije. Tako će se ostvariti plan o potpunom preuzimanju zemlje, nekretnina na hrvatskoj obali i otocima od domorodaca koji će nestati. Ako se pak mladi jednog dana vrate, morat će kupiti stan u stambenim kompleksima novih vlasnika. U svome rodnom kraju bit će potpuni stranci, turisti. I skupo će plaćati svaki dan proveden na “najljepšoj plaži Europe”.

.

KAKO MOŽEMO SPRIJEČITI POGROM STANOVNIŠTVA I PREUZIMANJE NEKRETNINA ?

Ovaj “imovinski rat” je otišao tako daleko da više nikakve udruge ne mogu pomoći u odupiranju silovitom pritisku krupnog kapitala. Potrebna je s jedne strane politička akcija. S druge strane pravna bitka. Prije ili kasnije morat će se generirati politička opcija koja će štiti interese mikro poduzetnika, vlasnika zemlje i nekretnina na atraktivnim pozicijama, domicilnog stanovništva.

Nadam se da će do toga doći što prije, možda već u narednom izbornom ciklusu. Pravna bitka će se voditi stalno. Uskoro će biti potrebni specijalizirani pravni i financijski savjetnici koji će moći “parirati” potezima interesne skupine koja ima i novac i vlast. A moć im je toliko velika da više uopće nemaju obzira u svojim potezima. Jednostavno nemaju kome odgovarati za svoje poteze. Oporba praktički ne postoji.

.

BUDUĆNOST HRVATSKOG TURIZMA

Hrvatski turizam, na žalost, gubi na atraktivnosti na mnogim odredištima. Tamo gdje nema ljudi, nema života, nema ni turizma. S prvim jesenjim udarima bure, život zamire u mnogim malim mjestima naše obale i otoka. Zrćem prolaze ovce, ali i na drugim poznatim mjestima život zamire.
.

Ako nema mladih obitelji, nema ni budućnosti. Ne samo u smislu živosti koju turizam treba, nego i u smislu opstanka zajednice.

.
U gradovima poput Zadra, Šibenika, Splita, u popodnevnim i večernjim satima sve je manje ljudi, Poreč je u studenom sablasno pust, krčki se izlozi zatvaraju “pak papirom” iza Svih svetih…

.

PRVU STVAR TREBA STAVITI NA PRVO MJESTO

Da su naši političari koji govore o potrebi demografske obnove vjerodostojni, tada bi se svaka mjera, svaki zakon, svaki pravilnik gledao kroz “demografske naočale”. Najvažniji bi bio učinak na zaustavljanje pada broja stalnih stanovnika.

.

Obiteljski smještaj se je do sada dokazao kao jedna od najučinkovitijih poluga za revitalizaciju porušenih kuća, zapuštenih naselja, oronulih stanova…

.
Zbog turizma i niza povezanih djelatnosti ljudi dolaze raditi u Hrvatsku, neki i stalno živjeti. Zbog obiteljskog smještaja, stotine tisuća ljudi ima posla u održavanju domaćinstva, tehnike, bazena, u proizvodnji i prodaji opreme za objekte, u agencijskim djelatnostima, u ugostiteljstvu, prometu, informatičkoj industriji, u trgovini i zabavni sadržajima…

Da su političari vjerodostojni i da stvarno žele demografsku obnovu, ovakva hajka na obiteljski smještaj bila bi nemoguća.

Posjetite: NedoPinezic.com

__________
Autor: Nedo Pinezić
Fotografija: Antonia Dobrota