MURTER – Najava izložbe “Marame otoka Murtera”

MURTER – Najava izložbe “Marame otoka Murtera”

Objavio: Andro Nigoević - 12.04.2018.

U petak, 13.04.2018. u 19:30 sati u Muzeju betinske drvene brodogradnje otvara se izložba „Marame otoka Murtera“.

Svaka izložba predstavlja određenu poruku i prenosi specifična znanja.

U ovom slučaju suradnje Muzeja betinske drvene brodogradnje i Gimnazije Antuna Vrančića Šibenik predstavit će se marame (kao dio ženske narodne nošnje, ali i predmet koji se i danas koristi) otoka Murtera. Iznimno je važna komunikacija učenica i učenika te njihovih mentorica, prof. Jasminke Paić i prof. Sandre Barešin, s otočankama i otočanima, i upravo na tu komunikaciju je stavljen poseban naglasak.

U razgovoru s lokalnim stanovništvom Otoka (kazivačicama i kazivačima), doznali smo niz zanimljivih činjenica o marami; zašto se ona nosi u određenim prilikama, zašto se mista ukrašavaju u vrijeme određenih blagdana i zašto određene žene nose specifične marame. Marame otoka Murtera prikazuju cvijeće, grančice, paunovo oko; šarene su i nameću se da ih pogledamo i divimo se njihovim bojama i njihovom šarenilu.

Svaka iza sebe nosi neku priču – naslijeđena je, poklon je iz neke daleke zemlje, donio ju je suprug ili brat pomorac. Marama naglašava ženinu ljepotu na ovaj ili onaj način, ukras je koji se pomno slaže i ponosno pokazuje te u suvremenom kontekstu služi i kao modni detalj.

 

Foto: Sandra Barešin

 

Marame tijekom povijesti

Odjeća i način odijevanja tijekom povijesti imali su funkciju isticanja društvenog položaja i materijalnog stanja određene osobe. O tome se govori i u statutima srednjovjekovnih gradova, u kojima se navode pravila i propisi što treba, kada i u kojoj prilici odjenuti. Tijekom 19. i 20. stoljeća način odijevanja i nošenja odjeće (ženske i muške) prelazi u tradiciju odijevanja te se narodna nošnja počinje definirati kao žensko i muško ruho koje svakodnevno upotrebljava narod.

Marama, koja je uglavnom dio narodne nošnje, u prošlosti se nosila i u svakodnevnim i u svečanim prilikama. U svakodnevnim je prigodama marama otoka Murtera bila „običnija“, neutralnije boje, dok se za svečanije prilike običavalo nositi marame žarkih boja, uglavnom s cvjetnim uzorkom. Na otoku Murteru marama ima više imena: rubac, šudar, facol, hacol. Šudar je rubac za pokrivanje glave kvadratne površine (približno 65 x 65 cm).

 

Foto: Sandra Barešin

 

Oblikovanje šarolikosti

Za vrijeme procesija, crkvenih svetkovina mjesta se ukrašavaju maramama. Taj običaj održao se i danas te vjerujemo kako ta tradicija nikada i neće „odumrijeti“. Žene nanižu marame na špag i zakače ih najčešće drvenim štipaljkama.

Oblikovanje šarolikosti na smislen način glavno je obilježje marama, šudara, facola ili hacola otoka Murtera. Zbog igre motiva i kombinacija boja koje se javljaju na površini tkanine, šudari su više nego zanimljivi našem oku. Učenice i učenici Gimnazije Antuna Vrančića aktivno su sudjelovali u pripremama ove izložbe.

Uz Muzej betinske drvene brodogradnje, koji je pravi čuvar tradicije, običaja i života otoka Murtera, Gimnazija Antuna Vrančića sa svojim profesorima i učenicima jasno prikazuje vrijednosti obrazovne ustanove koja mlade ljude priprema na stvaran život, te ukazuje na važnost očuvanja baštine u njezinu izvornom obliku. Na taj način ukazuje se na potrebu istraživanja, prikupljanja i bilježenja podataka s terena te njihovo javno prezentiranje.

__________
Autorica teksta i fotografija: Sandra Barešin
Naslovna fotografija: Muzej Betinske Brodogradnje