MURTER – 14 ženskih posada veslalo za Vojnu na veslačkoj regati “Dlan i veslo”

MURTER – 14 ženskih posada veslalo za Vojnu na veslačkoj regati “Dlan i veslo”

Objavio: Iva Žanetić - 09.08.2019.

Svega sam vidila i koješta radila u radnom vijeku, ali da ću raditi reportažu s vesele ženske veslačke regate, tekst čije je prirodno stanište crna kronika – to mi je, evo, prvi put.

Namjera je, dakle, bila sasvim bezazlena. Puno sam puta pratila žensku veslačku regatu “Dlan i veslo” koja se o Danu brganje održava svake godine u Betini. Održava se u spomen ženama veslačicama, ali veslačicama ne iz sporta nego iz potrebe. Onima koje su na vesla vozile do Modrava i drugih prekomorskih posjeda, na teškim drvenim brodovima, najčešće gajetama, s teškim i dugim veslima, s prosječnom brzinom od tri milje na sat ako je gajeta na četiri vesla. Što znači da bi, evo, od Betine do Zadra bez prestanka vozile osam sati… – za Šibenski.hr piše Jadranka Grubač.

Svaka je posada uvijek imala i svoja obilježja, svoje majice i još poneki modni detalj. Ove godine sve, ali baš sve posade imale su istovjetne majice s tim što je jedna odudarala bojom.

A na svakoj je majici pisalo: Sve smo mi Vojna!

I tako mi se pred očima otvorila ova priča.

 

Najveća je rana – ona na duši

Vojna Jušić jedna je od veslačica na ovim regatama, njezina posada “Mačkove mace”, spada u favorite, voze gajetu svoga trenera i kako u zafrkanciji kažu gurua, inače idrača na latinskom idru i betinskog kalafata, Nikole Papeše Mačka.
Vojne nije bilo u posadi.

Nije je bilo zato što ju je prije desetak dana pretukao jedan Murterin, na njenu radnom mjestu na murterskoj Slanici.

E pa zato što se to dogodilo, i zato što normalne žene i normalan svijet ne podnose kad neki muškarac prebije neku ženu, ili -zaboga! – itko, ikoga, zato su ovogodišnje betinske veslačice odlučile podići svoj glas. Regatu su posvetile Vojni koja leži doma u Murteru s tri prijeloma na glavi: jagodične kosti i vilice, s izbijenim zubom, povrijeđenim mišićem lica i golemom ranom na duši.

.
Bez odgovora i zapisa

Pitam ih prvo i najlogičninje je l’ to tko uopće prijavio – kako to nije bilo u policijskim izvješćima? Murter, gdje se to zbilo, potpada pod Policijsku postaju Vodice, ona pod Policijsku upravu šibensko-kninsku. Redovito obavještavaju redakcije o svemu što se zbiva na području Županije.

One nemaju odgovor. Znaju da je obitelj bila u vodičkoj Policiji i to je sve.

Zar nije bilo posredstva šibenske Hitne pomoćni na koju je primljena i na kojoj su, navodno, od jedne liječnice dobili informaciju da nije ništa slomljeno, druga je bila sumnjičava i poslala ih na šibenski ORL s kojeg je Vojna smjesta upućena u Split gdje je i operirana. Da ponovim – kako toga događaja nije bilo u policijskim izvješćima koja redovito dolaze u sve redakcije? I kako je, i je li, izostala spona između hitnog prijema i Policije – a poznato je da je prvo pitanje medicinara u ovakvim slučajevima ono o porijeklu ozljede, pa makar i ogrebotine… – to neka istražuju drugi.

.
Ovo je reportaža iz Betine gdje je 14 posada veslačica veslalo – za Vojnu. Sve u bijelim majicama, samo je njena posada imala zelenu.

Sve što misle sažele su u jednu rečenicu, rekla nam ju je Dijana Filipi, jedna od veslačica iz konkurentske posade “Za ne bit doma” na gajeti “Baba Tone”:

– Točno je, ova se veslačka regata organizira u spomen na tradicijsko veslanje žena koje su do svojih odredišta satima veslale, naposljetku i u spomen majci gajeti. Ovogodišnja je, vidite, opet posvećena ženi, ali zlostavljanoj ženi, našoj prijateljici i veslačici Vojni Jušić koja je napadnuta i pretučena na svom radnom mjestu prošli tjedan.

Ovom smo je regatom i natpisom na majicama htjele podržati i na svoj način dignuti glas protiv bilo kakva nasilja kojem, nažalost, sve češće svjedočimo. Problem nasilja ne smije ostati tajna, već o njemu treba javno govoriti, problem osvijestiti a društvo i institucije, koje bi se time trebale baviti, potaknuti na suradnju i aktivnost.

 

‘Remećenje javnog reda’

Ovaj je tekst prvi, ili jedna od prvih glasova o događaju koji se zbio evo će desetak dana.
Tek na dan regate jedan je šibenski portal, potaknut akcijom veslačica, donio prvu kratku vijest u kojoj je, otprilike, stajalo da nije bilo prijave u vodičkoj Policiji, a u drugom izdanju iste vijesti da jest bila prijava, nazvana tamo “remećenje javnog reda i mira”.
No, s tim nek se bave kolege iz crne kronike.

Na ovoj je regati bilo rekordnih 14 posada. Na regatno su polje isplovile u pratnji muškaraca, u pravilu vlasnika tih brodova, usput je poneki i suprug, rođak, brat… nekoj od veslačica.

U pravilu je, inače, gospodar veslao na zadnjem veslu do krme. A oni koji su veslali na provi najčešće su se korteđavali među sobom… – govori mi Kata Šikić Ćubrić, ravanateljica Muzeja betinske gajete, koji je – naravno! – imao i svoju posadu: Kata, Mirela, Sandra, Kate i Verica. Zvale su se jednostavno tako: “Muzej”.

– I kaže se voziti, a ne veslati! – pripominje mi direktorica Kata.

Kad su došle na startnu listu, jedan je brod pokupio sve muškarce. Top s betinske rive označio je gromoglasni, a bogme i dimni start.

Cure povukle. E, sad, one domicilne, one već imaju utakmica u nogama.

.
Domaće i gostujuće posade

Ali ove je godine bilo izuzetno puno gostujućih posada: Udrugu lađarica iz Siska dopala je gajeta “Mare”, jednu ekipu zadarskih sveučilištarki pod imenom “Ars Nautica” dopala je preteška gajeta “Cicibela”, zaštićena kao kulturno dobro. Njhove gošće, strane veslačice u posadi “Gnalić”, dobile su u ruke vesla i gajetu Beba. Naposljetku, tu je bila i slovenska posada “Voga Veneta” (jer su veslale i na toj regati), iz Pirana.

Murterske boje branile su posade Turističke zajednice Murter, posada “Kurnatarice” na Jeratovoj gajetici “Marija”. Posada “Mačkovih maca” je murtersko-betinska a domaćice su bile betinske posade: rečena “Ekipa za ne bit doma”, “Hooo ruk”- koji je ionako odjekivao cijelim veslačkim poljem na gajeti “Dume”, spomenuta je već ekipa “Muzej”, pa ekipa “A ke troke” na gajeti “Prvinka”, “Puknuta soha” na gajeti “Šimica” i naposljetku curice između dječje i djevojačke dobi, imenom “Mlade snage” na gajeti “Đeki”.

.
Lađarice iz Siska kažu mi da su imale 15 minuta vremena za trening s veslima od kojih su doživile pravi šok, i brodom od kojih se je šok samo umnožio:

– Naučile smo veslati na Kupi, u laganom čamcu, sjedeći, i s plastičnim malim veslima…

Slušam u polju stalne upute veslačicama.

– Po vesla u more!?! Ma ne tako, ne tako, nema ništa od toga… – živcirao se na našem pratećem brodu Ante Kolanović čije su dvije kćeri u posadama, ali one su domicilke, njime ništa ne treba govoriti…

– Ooooop, ooooop, ooooop, ajmo ajmo, hooooruk, hooooruk upriiiii!!!! – orilo se bojnim poljem čak 14 posada veslačica toga predvečerja u Betini.

Svojim sam očima gledala kako prva u cilj ulazi posada “Mačkove mace”, za njima u fotofinišu “Ekipa za ne biti doma” i njihova gajeta “Baba Tone”, i kao treća posada Slovenki iz Pirana na brodu Ognjena Jakovčeva “Modravarka”.

Poslije je, naravno, bila fešta od Dana brganje, to je ona naprava kojom su Betinjani vadili školjke i prije čak pola stoljeća počeli ljeti feštati svoj Dan brganje. Pjevali su im Milo Hrnić i Zorica Kondža.

Usput slušam kako jedna iz nekoć stalnih posada, ekipa “Ipak se kreće”, već par godina izostaje:
– A štaš kad je svake godine neka trudna, neka tek rodila… Evo i ja sam uprav podojila moju Martu. Sad je trudna Ana Jerat, a mi ostale onda uletimo za podebljat neku drugu posadu…

 

Još čestitka pobjedničkoj posadi “Mačkovih maca” čija mi veslačica Sanda Ježina još na rastanku kaže:

– Ovo što se dogodilo s našom Vojnom bio nam je dodatni motiv za sve, pa i za veslanje i prvo mjesto u regati. A jedino su naše majice zelene jer nam je sad takva prijateljica Vojna: prvo joj je lice bilo crveno, pa modro, pa je sad zeleno… Strašno!
Da, strašno. Prestrašno!

__________
Izvor: sibenski.slobodnadalmacija.hr
Fotografija: sibenski.slobodnadalmacija.hr

Tagovi: , ,