LOŠINJ – Daniel Gospić pobjednik 31. Euro–afričkog prvenstva u podvodnom ribolovu!

Objavio: Pokret Otoka - 19.09.2017.

Po drugi put, Daniel Gospić osvojio je naslov euroafričkog prvaka u podvodnom ribolovu. Radoslav Jakupović je peti, a u momčadskom poretku, reprezentacija Hrvatske osvojila je drugo mjesto iza Španjolske…

Pojedinačni poredak: 1. Daniel Gospić (Hrv) 194 postotnih bodova (52.390 težinskih bodova), 2. Oscar Cervantes (Špa) 185,67% (50.040), 3. Giacomo De Mola (Ita) 138,35% (37.220).

Momčadski poredak: 1. Španjolska 416,14 postotnih bodova (112.500 težinskih bodova), 2. Hrvatska 382,84% (103.250), 3. Italija 342,77% (92.550).

Za najveću ribu, ugora od 17.960 grama, priznanje je dobio Španjolac Oscar Cervantes, a za najvrjedniju ribu, strijelku od 2180 g, slovenski reprezentativac Kristijan Šumberac.

Najvažniji su to rezultati Euroafričkog prvenstva održanog u Malom Lošinju. Drugog natjecateljskog dana lovilo se u akvatoriju Ilovika, uz jak jugo, što je ribolovcima i barkariolima zadavalo mnogo problema. Vaganje ulova u dvorani na Bočacu pohodio je veliki broj Lošinjana, koji su ovacijama pozdravili rasplet natjecanja. otoci.net

Gospić zaključio poglavlje o reprezentaciji

Osvajanjem pojedinačne zlatne i momčadske srebrne medalje na Euroafričkom prvenstvu u Malom Lošinju, Daniel Gospić oprostio se od nastupa za državnu reprezentaciju.

“Ipak sam već 16-17 godina u reprezentaciji i već sam neko vrijeme razmatrao oproštaj. Ipak, kada je odlučeno da će Lošinj biti domaćin Euroafričkog prvenstva, odlučio sam da mi to bude posljednji nastup”, kazao nam je Gospić, koji je odlučio da se više neće natjecati niti na prvenstvima Hrvatske. Ubuduće se kani pojavljivati samo na natjecanjima neslužbenog karaktera i posvetiti više vremena obitelji.

Uz  trijumf na prvenstvu, najveći Gospićevi uspjesi u službenim natjecanjima CMAS-a su naslov pojedinačnog i momčadskog svjetskog prvaka 2010. godine, također u Malom Lošinju, te naslov pojedinačnog euroafričkog prvaka i momčadsko srebro 2007. godine u Cádizu. Pojedinačni prvak Hrvatske bio je sedam puta. Tim je rezultatima već osigurao status najuspješnijeg sportaša u povijesti, ne samo samo svojeg kluba, “Škarpine” iz Nerezina, već i bilo kojeg drugog sportskog kluba na otoku.  otoci.net

Gospić: Slijedi uživanje u ribolovu bez natjecanja

Niti dva dana nakon osvajanja druge euroafričke titule, a točno sedam godina nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka u podvodnom ribolovu, razgovaramo s Danielom Gospićem, koji će po svemu sudeći ubuduće loviti samo iz gušta, na revijalnim natjecanjima…

Kako se slavilo, kakav je doživljaj ponovnog osvajanja velike titule?

– U subotu smo svi bili umorni od mora, ali smo ipak slavili do ranog jutra. Ovaj put opterećenje je bilo veće nego ranije, na Svjetskom prvenstvu 2010. godine. Teže je ponoviti uspjeh, jer postoji pritisak da moraš ponovo pokazati ono što znaš da možeš učiniti. Na vaganju ulova, stekao sam vrhunski dojam, vidjevši koliko ljudi me bodrilo.

Kako vaganja ulova izgledaju na velikim natjecanjima drugdje?

– U Španjolskoj bodre sve, naravno najviše svoje ribolovce. Ondje obično rade vaganja na otvorenom, pa netko prođe, netko ode… neki od onih koji prisustvuju nisu ni upućeni u ribolov. U Južnoj Americi je drugačije, tamo na vaganja dođu samo članovi reprezentacija i to je sve.

Što se događalo na moru i pod morem u dva dana lova?

– Prvi dan krenuli smo po jakoj buri, pa je navigacija bila teža. U prvom zaronu pobjegla mi je tabinja, a dok sam je tražio, Oscar Cervantes ‘pokupio’ mi je druge dvije. Poslije toga sam u kratkom roku ulovio deset riba, ali nisam skupio svih pet ugora koje sam htio. Drugoga dana lovio sam jednu po jednu ribu – ni na jednoj poziciji nije bilo više od jedne. Prvoga dana imao sam 55 zarona, a drugi 45 do 50 – sve na 30-40 metara.

Je li za vrijeme lova bilo ikakvih informacija o tome kako stoje konkurenti?

– Drugoga dana sam pola ure prije kraja lova u prolazu sreo komesara Španjolca, koji mi je rekao da Cervantes ima četrnaest riba. Ja sam tada imao pet ugora i 7-8 riba, a u zadnjih pola sata ulovio sam još tri ribe, što je pomoglo da smanjim razliku i na kraju pobijedim.

Komentar na nastupe najvećih konkurenata, Španjolaca i Talijana?

– Španjolci me nisu iznenadili, jer su predani lovu i vrlo dobro organizirani, pa su na trojicu lovaca imali šest pomoćnika. Talijani su organizacijski također na višem nivou od naše reprezentacije, a Stefano Claut je dolazio ovamo iz Trsta gotovo svaki vikend na pripreme.

Kakva je iz perspektive ribolovaca bila organizacija natjecanja?

– Organizacija je bila na nivou i vidjelo se da svi dobro znaju što rade.

Što se događalo u našoj reprezentaciji – u posljednji tren je došla informacija da je za treće mjesto u ekipi izabran Radoslav Jakupović, a ne Stjepko Kesić?

– Nakon što je Kesiću rečeno da neće loviti, bio je pogođen odlukom i htio je otići kući, ali smo se dogovorili da ostane i krene sa mnom na more, iako je sa mnom trebao ići Zoran Kremenić. Kesić mi je dao neke svoje pozicije i može se reći da je pola zasluge za moju pobjedu njegovo.

Jesu li ti problemi utjecali na oproštaj od reprezentacije, objavljen u noći slavlja? Što dalje?

– Ne, to je bilo u planu već godinu i pol, a kada je objavljeno da će Lošinj biti domaćin Euroafričkog prvenstva, odlučio sam pričekati i oprostiti se na tom natjecanju. Familija je trpila, šesnaest godina sam u reprezentaciji, zasitio sam se velikih natjecanja i ne vidim više toliko zadovoljstva u njima. Zdravstveno je sve u redu i mogu reći da sam sada u najboljoj kondiciji i sad se natječem na iskustvo i jaku psihu; pristupam natjecanju s mirnoćom i staloženošću. Sada ostaju revijalna natjecanja i ona s pozivnicom, poput ‘Mastersa’ na Mallorci i sličnih, gdje je više druženja. Slijedi više bavljenja poslom – profesionalnim ribolovom, te putovanja na kojima ću više moći uživati u ribolovu bez natjecanja, s ribolovcima koje sam upoznao na natjecanjima.

Hoće li to imati utjecaja na egzistenciju?

– Svaki dio života je etapa i koliko god se natjecanjima dobiva, toliko se u drugim stvarima gubi. Nešto se može zaraditi direktnim vezivanjem za sponzore, ali sve to skupa nema veze s nekim drugim sportovima gdje se sportaš može osigurati za cijeli život. Najbolji imaju opreme na raspolaganju u neograničenim količinama, a novčane nagrade su praktično zanemarive, pa ribolovcima novac nije imperativ. U nekim drugim zemljama, ribolovci su zaposleni u državnoj službi s mnogo slobodnog vremena za bavljenje sportom na visokoj razini. Kod nas je to nezamislivo i moramo imati redovne poslove, s tim da je kod mene dobro, jer mi se posao dopunjava sa sportom.

Je li ikada u igri bila promjena državljanstva i stjecanje boljih uvjeta za bavljenje sportom?

– Spominjala se samo u zafrkanciji, a i ne vjerujem da bih time mnogo postigao. Pomirio sam se sa situacijom da u ovom sportu nema novaca.  otoci.net

IZVOR : otoci.net

Tekst i foto : Bojan Purić