LASTOVO – Kolumna Igora Narandžića: Lastovski zbjegovi

LASTOVO – Kolumna Igora Narandžića: Lastovski zbjegovi

Objavio: Paula Bolfan - 24.11.2018.

Nikad ni jedna pučina nije odavala dojam takve beskonačnosti kao ona na putu za Lastovo. Nikad se ni jedan izlet nije činio tako dug u svojim pripremama kao onaj za Lastovo. Nikad ni jedan put nije izgledao kao da se na njega oduvijek čekalo, kao put za Lastovo.

.
Jeste li ikada saznali gdje se nalazi linija što spaja more s nebom? Jeste li ikada izmjerili dubinu plavetnila na horizontu? Koliko je plavo uistinu plavo? I da li je nebo spremno da bude plavo? – Za Morski.hr o Lastovu piše Igor Narandžić
.

Lastovo… Mjerenje plavog

More, nebo i oči uprte u nj. Cilj putovanja bio je potvrditi plavo. I uvesti nove slike s putovanja u plavo. A kada ne vidimo plavo, znači da smo pod otvorenim nebom. Tada gledajmo zvijezde. I pođimo na Lastovo.

Lastovo sa pripadajućim manjim otocima čini Park Prirode te je zaštićeni prirodni rezervat od 2006 godine. U nekoliko navrata otok je strašno izgorio. Stoga su službe na otoku oprezne i rade svoj posao. Noćenje je dozvoljeno u apartmanima, u kampovima te na otvorenom za trajanja festivala. Sve drugo je zabranjeno.
.

Lastovo / Photo: Igor Narandžić

.
Neću ulaziti u svoje sposobnosti, ekološku osviještenost niti pažnju koju posvećujem sigurnosti te vatri na otvorenom. Sve se svodi na slovo zakona: jesi li legalist ili nisi. Poštuješ li zakon ili ne. Sad, dok ovo pišem, u toplini svog doma, znam da sam legalist,  no tada, tamo dolje, stvari su se odvijale drugačije. Smatrao sam da čovjek sam sebi može biti mjera.
.

Avantura prijevoza po otoku

Lastovo je otok na kojem se čovjek lako može zaboraviti. Dovoljno je da pogleda tu modro plavu boju mora koje omeđuje daljine i prostranstva. Na Lastovu se osjeća izolacija. Stoga je i kretanje po njemu usporeno i otežano. Ceste su dobre no prometa na njima i nema puno. Sve se ravna po trajektnim linijama kada oživi pravac Ubli –Lastovo –Skrivena luka i natrag.
.

Svjetionik Struga na Lastovu / Photo: Jurica Gašpar

.
Kada čovjek stupi nogom na Lastovo, mora brzo reagirati i naći prijevoz jer sve što je bilo u trajektu izaći će i otići, a onda čovjek ostaje sam u pristaništu s  prašnjavom cestom ispred sebe. Mi smo, srećom, po izlasku uhvatili prijevoz, jedan od rijetkih kamioneta koji nas je mogao sve povesti. Da bude zanimljivije, prevozio je kemikalije za kemijske wc-e. Ipak je to Lastovo.
.

Prijevoz na Lastovu / Photo: Igor Narandžić

.
Dok smo se vozili po Lastovu, nisam se mogao oteti dojmu da me sva ta vegetacija uokolo ceste, podsjećala na prašumu.

Otok je s morske strane prilično nepristupačan, obiluje stijenama s kojih se pruža pogled unedogled. S obzirom na veličinu otoka plaža nema mnogo no samim time više vrijede i dragocjenije su.
.

Čuda Lastova: Dimnjaci i rendžeri

Mjesto Lastovo sa svojim dimnjacima i vrletnim brežuljcima (ali stvarno je cijelo mjesto na brežuljcima!) jednostavno trebate vidjeti i doživjeti. Kao kad zađete u šumu pa na jednom proplanku naletite na selo štrumfova i ne vjerujete.
.

Dimnjak na Lastovu / Photo: Igor Narandžić

Uvala svetog Mihovila iliti Mihajla kako je otočani zovu je prirodni izlazak mjesta Lastovo na more, nalazi se sjeverno od mjesta i često je centar dobre zabave i dobre svirke, u našem slučaju tada, samo još jedno pusto mjesto za naš boravak.

Skrivena luka je stvarno skrivena; i od bure i od svijeta. To je prostrana uvala na južnoj strani otoka gdje sve ceste otoka svršavaju, a svjetionik Struge je jedini noćni suputnik.

Tko je znao loviti ribu s udicom, imao je ribe na jelovniku. No tu smo došli do prvog problema. Vatra se nije smjela paliti, a noćenje se strogo kontroliralo.

Naime, nekoliko dana prije našeg dolaska, završio je glazbeni festival za vrijeme kojeg je noćenje bilo dopušteno s obzirom na broj ljudi. I eto nas, došli smo, svi su otišli, zabrane su se vratile na otok.

Dozvoljeno boraviti samo u kampovima. U redu. U početku smo i pošli u kampove no kao što rekoh, Lastovo je otok na kojem se čovjek lako može zaboraviti.

Uvale, strme litice i daljine te kad-tad pozovu i mi smo napustili civilizaciju. Noćili smo na prekrasnim mjestima, zlaćano kolovoško sunce prolilo se u svom punom sjaju. Lastovo nas je primilo.

 

No ne i čuvari Parka. Tada su i krenuli zbjegovi. Morali smo se kretati po otoku sve učestalije i sve više kako nas stalna prisutnost redara ne bi demotivirala.  Postali smo oprezniji, kamp smo postavljali tek kada bi pao mrak, vatru više nismo palili, koristili smo plinsko kuhalo, a s ranom zorom napuštali smo uvale i pakirali stvari bez ikakvog dokaza o noćenju.
.

Kampiranje na Lastovu / / Photo: Igor Narandžić

.
Rendžeri, čuvari Parka, tih dana, kao da su samo nas lovili po otoku. Vjerojatno smo i bili jedini avanturisti u toj ludoj utrci sa zakonom, zlosretno birajući datum dolaska na otok.

Ovo sve što pišem, pišem zato da netko ne pokuša slično jer Lastovo je prekrasan otok sa vrlo rezolutnom rečenicom: ponašaj se sukladno propisima ili pravac Ubli (ukrcajna luka za kopno).

I sve se opet svodi na samo jedno: ili si legalist ili nisi. Ili poštuješ zakon ili ne poštuješ.

Ako ne poštujem zakon, ne znači da ne poštujem otok. Dapače, ono oko čega se svi slažemo, nadam se, jest da ako što treba poštovati, to je onda priroda.

S njom sve počinje i s  njom sve završava. Barem što se tiče ove kolumne.

A Lastovu, veliki pozdrav!

__________
Autor:  Igor Narandžić
Izvor: Morski.hr
Naslovna fotografija: Pokret Otoka