KORČULA – Mihovil Depolo – ”meštar od drva”

Objavio: Paula Bolfan - 04.04.2018.

 On se ne bavi turizmom, ni iznajmljivanjem, on je jedan od rijetkih “meštara u drvu”, farmer, otac troje djece… Upoznajte Mihovila Depola.

Nije baš sasvim sigurno da je daljnji potomak Marka Pola, no sasvim je sigurno da ga je Korčula trajno obilježila. Odrastanje uz djedove, graditelje drvenih barki, uz prirodu i more, otočki su biljeg, koji ni nakon deset godina života u Metropoli, nije izblijedio. Skupio je svoje stvari, obitelj i sidro bacio u kamenu luku iz koje su njegovi preci stotinama godina isplovljavali u svijet i vraćali se doma.

 

.

Mihovil se rodio u Korčuli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je građevinu u Zagrebu i došao čak do treće godine, ali…

Nisam znao čime ću se baviti. Kao dijete puno sam vremena provodio uz nona i upijao osnove drvodjeljskog zanata. U Korčuli sam oduvijek bio okružen starinama i to me zanimalo. U jednom trenutku te su se dvije zanimacije stopile u jedno. Odustao sam od građevine i obrazovao se za restauratora tehničara u drvu. U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt pet sam godina radio kao restaurator i muzejski preparator.

Odlučio sam se vratiti u Korčulu zbog načina života i blizine obitelji. Ovdje sam slobodniji i imam više vremena za hobije. Otac sam troje djece i mislim da je Korčula idealna sredina za odgoj djece, mala je sredina, ali nije zakinuta jer pruža mnogo mogućnosti i interesa.
.

2013. otvorio vlastiti obrt za restauriranje namještaja. Sad već ima i jednog zaposlenika, a posla je, kaže, puno. Radi najviše na području otoka Korčule, ali i na  Pelješcu, u Dubrovniku, a ponekad i u Zagrebu.

Obožavam svoj posao jer je dinamičan, iznova stižu zanimljivi i drugačiji komadi namještaja. Najviše me veseli kad čujem od klijenata kako su namjeravali nešto baciti, ali su odustali kad su čuli da im ja to mogu obnoviti. Ovaj bi posao preporučio svakome tko voli raditi vlastitim rukama i stalo mu je do kulturne baštine.

Radili smo restauraciju crkvenog inventara iz otočkih bratovština te obnovu nekoliko tradicionalnih korčulanskih drvenih barki. Povremeno izrađujemo replike stilskog namještaja što izvrsno dođe da se razbije monotonija i ostavi nešto novo iza sebe.
.

A koji mu je projekt do sada bio najzahtjevniji?

Najsloženiji pojedinačni projekt bio mi je restauracija procesijske zvijezde iz 1700-te godine, korčulanske bratovštine Sv. Roka. Preko 300 godina stara, pozlata  je bila prekrivena s više slojeva raznih boja koje je trebalo skinuti i onda obnoviti pozlatu.

 

.

Stari i suvremeni namještaj Mihovil kombinira u vlastitom domu, a staro i novo kao da je kombinirao i u životu.  U svojoj radionici čuva stari drvodjeljski alat svojih djedova i pradjedova, ali i nematerijalnu baštinu koju su mu ostavili u nasljedstvo, članstvo u bratovštini osnovanoj davne 1301. godine. Naime, on je najmlađi ikad gaštald najstarije korčulanske bratovštine Svih Svetih u Korčuli.

U obredima, procesijama i drugim aktivnostima braće od djetinjstva sudjelujem i bila mi je to velika čast postati gaštald s tim da je riječ, osim o duhovnoj, i o cehovskoj, nekada bratovštini drvodjelaca. Brinemo se i o zbirci kretskih ikona, koju su prijašnji bratimi, boreći se u Kandijskim ratovima, spasili od uništenja.

Bratovština je imala i svoju banku svetog Josipa, u koju su svi članovi redovito uplaćivali članarinu, baš kao što se danas uplaćuje životno osiguranje. U slučaju potrebe, tako su se mogli pobrinuti za svoje članove i njihove obitelji. I danas živi ta uloga bratovština, ali u znatno manjim razmjerima.

Svi smo mi u tim našim bratovštinama otkada znamo za sebe, pa poznajemo se cijeli život. Ni ne pamtim kada sam svojim sinovima Luki i Marinu prvi put stavio tonigu. Ma još su bili bebe. Mladi i danas pristupaju bratovštinama, ali ih nekad treba podsjetiti preko Facebooka. Nema straha da će se naša tradicija prekinuti.
.

Sudjeluje Mihovil i u živim jaslicama o Božiću, oživio je i običaj paljenja badnjaka u Korčuli, koji su posebno njegovale brodograditeljske obitelji. Pa je tako jedne godine izradio 100 badnjaka s tri grane lovora, koje je podijelio mještanima da ih na Badnje veče uz prikle i crno vino zapale u ognjištu.

 

 

Sudjeluje i karnevalskom društvu Bonkulovići, koje organizira maškare, ali i doček pola nove godine, ljetnu manifestaciju koja je već ušla u legendu.  Ljeti je Korčula puna života i turista, no Mihovil nema ni želje ni potrebe baviti se iznajmljivanjem i drugim uslugama, dapače više voli zimu na otoku.

Ma meni je zima super, tada imamo samo za nas sve ono što stranci skupo plaćaju. Možda fali ona prometna povezanost koju imamo ljeti, ali zato nema gužve i ljudi su puno opušteniji. Mislim da se Korčula uvelike razlikuje od ostalih južno dalmatinskih otoka te da smo u prednosti od ostalih u mnogočemu. Ne mislim da je sve idealno na otoku, ali tko je vrijedan i želi raditi, može ovdje lijepo živjeti.

Nikad nisam požalio što sam se vratio, ne samo zbog poslovnih uspjeha već zbog ispunjenosti društvenog života i hobija koje mi pruža ovakva sredina. Moj radni dan počinje rano, dižem se oko 5 i 30. U 6 sam na farmi na kojoj iz hobija uzgajam životinje. U 8 počinjem raditi u radionici. Radno vrijeme završavam obilaskom farme. Osim posla vremena imam dovoljno i za obitelj i za prijatelje.

 

 

__________
Izvor: Dubrovniknet.hr
Fotografija: Restauriranje namještaja Depolo 

Naslovna fotografija: Nikša Smoje