Korak dalje u prometnoj povezanosti otoka

Korak dalje u prometnoj povezanosti otoka

Objavio: Pokret Otoka - 06.02.2017.
Dovršetak projektne dokumentacije za pretovarne stanice za otpad na otocima Premuda, Ist i Rava te za parkiralište i igralište na Istu, primopredaja obnovljene stare škole u Zapuntelu, sanacija mola na Istu, dovršetak puta kroz  središte mjesta u Molatu i puta Vela pjaca na Silbi, unutarnje uređenje zgrade DVD-a u Velom Ižu, manji radovi na komunalnoj infrastrukturi na svim otocima, priprema elaborata za stavljanje u funkciju vojnih objekata na Premudi, Istu i Molatu, prometna povezanost, samo je dio planova Upravnog odjela za razvitak otoka Grada Zadra za 2017. godinu.
Pročelnica odjela, prof. Andreja Baraba, napominje kako je prioriteta, želja i stvarnih potreba  iskazanih u razgovorima s čelnim ljudima mjesnih odbora puno više, ali da je odnos države prema otocima drukčiji, i problemi bi se brže rješavali.
– Jedan od projekata koji će vjerojatno najviše zanimati otočane jest rješavanje problema međuotočne povezanosti. Sa županijskim Upravnim odjelom za more i turizam dogovorili smo zajedničko financiranje izrade studije isplativosti međuotočne povezanosti u obalnom linijskom pomorskom prometu za određeni broj linija i pravaca. Želimo utvrditi interes i koliki bi bio iznos eventualne subvencije iz županijskog ili gradskog proračuna, ovisno o liniji, ako bismo se upustili u raspisivanje koncesija, a prvi korak je upravo izrada studije isplativosti. Primjer za to nam je Primorsko-goranska županija, koja je sličnu studiju već napravila za četiri relacije. Ovisno o rezultatima studije, grad ili županija mogu raspisati natječaj za koncesiju. Ako se, primjerice, raspisuje koncesija za liniju Dugi otok – Iž – Rava, onda bi to bila županijska koncesija jer sudjeluju dvije jedinice lokalne samouprave, ali ako je riječ o liniji Iž – Rava ili Premuda – Silba – Olib, onda takva linija ima lokalni karakter jer ostaje u gradskim administrativnim granicama. Natječaji za održavanje linija se u tom slučaju raspisuju prema utvrđenom interesu, projiciranom broju putnika, troškovima održavanja linije i slično, a sukladno Zakonu o prijevozu u obalnom linijskom pomorskom prometu, objašnjava Baraba i dodaje kako i Zadarska županija želi napraviti korak dalje u prometnoj povezanosti otoka od onoga što pokriva državni brodar.
Među projektima koji su ušli u planove za ovu godinu ističe i neriješen status vojnih objekata na Istu, Premudi i Molatu, problem koji se vuče godinama, a ponovno je aktualiziran za posjeta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zadarskim otocima. U dogovoru sa Sveučilištem u Zadru, Upravni odjel za otoke naručio je studiju optimizacije i korištenja prostora nekadašnjih vojarni koja bi trebala pokazati stvarno stanje i status imovinsko-pravnih odnosa, veličinu svih prostora, stupanj oštećenosti i funkcionalnosti zgrada, stanje infrastrukture i predložiti više opcija moguće namjene prostora.
– Kako Sveučilište u Zadru već dugo radi na projektnoj ideji po nazivom Arhipelogos i ima poprilično jasnu ideju kako iskoristiti te prostore, odlučili smo zajedno krenuti u rješavanje tog problema. Nadamo se da ćemo u toku ove godine s gotovom studijom i prijedlogom korištenja prostora moći krenuti prema ministarstvima imovine, znanosti te regionalnog razvoja i onda korak po korak rješavati imovinsko-pravne odnose, projektnu dokumentacije i pripreme projekata za financiranje, kaže i podsjeća da će ključnu ulogu u tome odigrati i državna administracija koja, kad je o otocima riječ, nema naročitu viziju i volju pomaknuti postojeće stanje s mrtve točke.
Budući da je za Vlade Tihomira Oreškovića jedno kratko vrijeme bila načelnica Sektora za otoke u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, upoznala je sustav iznutra i shvatila da otoci stagniraju jer nema dovoljno političke volje i razumijevanja za otočne probleme. Za primjer navodi nedonošenje najavljenog novoga Zakona o otocima i odugovlačenje s osnivanjem Uprave za otoke pri Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova.
– Generalni problem, kad su otoci u pitanju, i na državnoj i na lokalnoj razini, jest pogrešan inicijalni pristup. Problemi se pokušavaju riješiti sektorski, a to, kao što vidimo, nije učinkovito i često puta otočni problemi, projekti i potrebe ostaju na marginama vođenja takve politike. Otoci zahtijevaju teritorijalni i integrirani pristup, kako s državne tako i na lokalnoj razini. Zadar je jedini, od sedam obalnih gradova, koji u sastavu ima otoke i koji od 2009. godine ima ustrojen poseban odjel za njih. Međutim, i mi se svakodnevno susrećemo s problemima jer u našem odjelu nisu objedinjeni ni ovlasti ni sredstva kojima bismo mogli učinkovito na jednome mjestu rješavati probleme građana na otocima, nego se u praksi događa da je kod nas dio ovlasti i dio sredstava, a otočni mjesni odbori dio problema moraju rješavati u drugim upravnim odjelima. Sve to možemo preslikati i na državnu razinu. Otočne općine i gradovi, gradonačelnici i načelnici, za svaki problem odlaze u posebno ministarstvo ili drugo državno tijelo, umjesto da u sustavu državne uprave postoji jedno tijelo koje će zadovoljavati njihove potrebe na jednome mjestu, biti poveznica lokalne i državne razine. Iz tog razloga je nekadašnja Uprava za otoke bila dobro rješenje. Postojala je 12 godina, u početku je djelovala u Splitu, a potom je prebačena u Zagreb da bi početkom 2012. godine iz Ministarstva pomorstva bila premještena u Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije i svedena na sektor. Izgubila je svoju institucionalnu veličinu i značaj, a načelnik sektora je osoba koja je državni službenik i samo provoditelj odluka, a ne kreator otočne politike. Od 1997. godine imamo Nacionalni program razvitka otoka, imamo Zakon o otocima donesen nakon toga te niz podzakonskih akata, imamo gotovo dva desetljeća vođene otočne politike, sve u skladu s člankom 52. Ustava RH, da bismo posljednjih pet godina izuzetno stagnirali ili bolje rečeno – ne vodimo sustavnu otočnu politiku.
A istodobno su svima puna usta otoka, dodajemo!?
– Da, otoci su izgleda vrlo popularni kada treba nastupiti ili prezentirati neke projekte, dati neka obećanja. Međutim, vidimo da je realnost posve drukčija. Potkraj listopada prošle godine u Bolu na Braču, na Danima turizma, te potkraj studenoga u Malom Lošinju na dodjeli priznanja Hrvatski otočni proizvod,  ministrica Gabrijela Žalac najavila je formiranje, odnosno vraćanje Uprave za otoke i to decidirano do kraja 2016. godine! Veliku je podršku tome dao i premijer Andrej Plenković, pa i ministar turizma Gari Cappelli, koji je k tome i sam otočanin. A što se dogodilo do početka veljače? I dalje nemamo  upravu, a po pitanju izrade novog Zakona o otocima nema pomaka. U izvješću o stotinu dana ministrice Žalac otoci su spomenuti tek u jednoj rečenici, u kojoj se najavljuje donošenje novog Zakona o otocima. Dakle, za informaciju javnosti, Zakon o otocima bio je i u prošlogodišnjem planu normativnih aktivnosti Vlade RH, te je isto samo prepisano za 2017. godinu. Donošenje jednog zakona, po samoj proceduri koja je propisana, vrlo je sveobuhvatan posao koji traje, a naročito ako je sadržajno kompleksan kao ovaj o otocima jer treba regulirati status jednog većeg dijela Hrvatske koji se nalazi u posebnom položaju i ispraviti sve nedostatke zakona koji je već zastario. I, naravno, sve skupa uskladiti s EU regulativom i s trendovima koji se događaju unutar Europske unije po pitanju otoka i njihova statusa. To je zahtjevan i sveobuhvatan posao, a gotovo nije ni započeo. Samo da podsjetim, u srpnju prošle godine na razini Sektora za otoke izrađen je cijeli hodogram tijeka izrade i donošenja zakona, sa svim točno propisanim dijelovima i opisom posla koji treba napraviti kako bi zakon ušao u saborsku proceduru. Napravljena je inicijalna analiza postojećeg zakona po člancima, gdje smo akcentirali što bi trebalo promijeniti, s kojim ministarstvom, agencijom ili javnom tvrtkom bi to trebalo raspraviti, koje podzakonske akte donijeti, uradili smo inicijalno savjetovanje sa zainteresiranim dionicima putem elektronske pošte, utvrdili potrebu izrade Analitičke podloge za izradu novog zakona te izradili prijedlog članova radne skupine za izradu zakona. Članove radne skupine Sektor za otoke je predložio tako da se poštuje horizontalno-vertikalni pristup, tako da se na horizontalnoj razini uključe predstavnici svih institucija državne razine relevantni za otočna pitanja, a  da se po vertikali uključe predstavnici otočnih jedinica lokalne samouprave, županija, LAG-ova, udruga… Sve skupa, radna skupina po tom prijedlogu je brojala više od 40 članova, što je puno, ali smo bili stava kako ne trebaju svi članovi istodobno raditi već  organizirati rad po podskupinama, ovisno o kojem dijelu nacrta i sadržaju se radi. Prijedlog odluke o osnivanju radne skupine je odaslan u kabinet tadašnjeg ministra Tomislava Tolušića na potpis, ali prema mom saznanju, odluka o osnivanju radne skupine za izradu Zakona o otocima ni danas nije donesena. U međuvremenu smo dobili novu Vladu, promijenio se ministar… A da je sve išlo prema planu, novi Zakon o otocima možda bi došao pred Vladu početkom ljeta ove godine. Ovako, sve je velika nepoznanica, zaključuje pročelnica Baraba.
Podsjeća kako su nam se ulaskom u Europsku uniju otvorili strukturni fondovi, ali otoci su i tu prošli loše.
– Operativni program Konkurentnost i kohezija (OPKK ) dao nam je na raspolaganje gotovo sedam milijardi eura, koje po definiranim prioritetima  možemo povući iz EU fondova. U prioritetnoj osi 8. postoji Investicijski prioritet 9b – Pružanje podrške fizičkoj, gospodarskoj i socijalnoj obnovi zapuštenih zajednica na urbanim i ruralnim područjima unutar kojeg su omogućena ulaganja u pet depriviranih pilot područja, dakle po principu teritorijalnog i ciljanog ulaganja. Žao mi je što, prilikom programiranja OPKK, po tom principu nisu osigurana ciljana sredstva za ulaganje u otoke, koja bi otočnim općinama i gradovima omogućila neposredan pristup EU sredstvima i čini mi se da jednostavno nije bilo dovoljno političke volje i odlučnosti. Ovako u cijelom OPKK postoje četiri specifična cilja koja donekle prepoznaju potrebe otoka i omogućuju određene aktivnosti, a posloženi su po sektorskom principu: specifični cilj 2a1 – razvoj infrastrukture širokopojasne mreže u područjima gdje je nema i  gdje nema komercijalnog interesa, specifični cilj 6ii1 i 2– unapređenje vodoopskrbe i sustava prikupljanja i obrade otpadnih voda, specifični cilj 7ii1 – ulaganje u luke i u prometnu povezanost te poboljšanje javnog prijevoza te specifični cilj 9a1 – poboljšanje prijevoza i njege u hitnim medicinskim slučajevima. Od svega ovoga kao krajnji korisnik, otočna jedinica lokalne samouprave, navedena je u 2. i 6., a još nema naznaka kada i u kakvom obliku će se natječaji objaviti. Dakle, otočnim općinama i gradovima jedini neposredno dostupan EU novac je trenutačno kroz Program ruralnog razvoja – mjera 7, za koje je indeks razvijenosti jedan od parametara u ocjenjivanju, a postojeća odluka o razvrstavanju JLS-a po indeksu razvijenosti svrstava većinu otočnih gradova i općina u četvrtu i petu skupinu. Razvidno je kako su, u konkurenciji svih JLS-ova u Hrvatskoj koji mogu aplicirati na natječaje iz mjere 7, otoci u startu zakinuti, osim u natječaju za gradnju i rekonstrukciju nerazvrstanih cesta. A, primjerice, za gradnju razne komunalne i društvene  infrastrukture – nemaju velike šanse, objašnjava.
Navodi kako je prošlog ljeta na razini Sektora za otoke pripreman prijedlog da se to pokuša ispraviti  po principu teritorijalnog ulaganja u deprivirana područja ako dođe do izmjena OPKK ili makar kao priprema za programiranje novog financijskog razdoblja.
– Tako bi i otočani mogli iz jednog fonda aplicirati za svoje potrebe kumulativno – od javne rasvjete do domova kulture. Nažalost, čini mi se kako je i taj posao stao te nema naznaka da će se u postojećem programskom razdoblju nešto promijeniti. Vlada Zorana Milanovića je svojim preustrojem ministarstava ukinula institucionalni okvir otočnog razvoja te propustila ispregovarati ciljana EU sredstva za otoke i dorađivati ili izraditi novi zakonodavni okvir, a sadašnja iskazuje nedostatak vizije pa i odlučnosti, iako se komunicira drukčije- rezolutna je zadarska pročelnica. Dok s druge strane, dodaje, Europa ide u velike promjene u brizi prema otocima i otočnom razvoju, kod nas taj trend ide obratno, iako je do 2012. godine išao uzlaznom putanjom.
Ipak, zadovoljna je što je Zadar još uvijek jedini grad s „malom otočnom upravom“ i što je, uz jedinice lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji, potpisnik inicijative za Deklaraciju pametni otoci, koja će se donijeti 28. ožujka u Bruxellesu. Cilj je deklaracije razvoj pametnih, uključivih i uspješnih otočnih zajednica za inovativnu i održivu Europu. Inicijativa se zalaže za maksimalno korištenje komparativnih prednosti otoka, poticanje lokalnog razvitka i prosperiteta.
Indeks atraktivnosti
Pročelnica Andreja Baraba tvrdi da Nacionalni program razvitka otoka više nije primjenjiv jer se puno toga promijenilo – ušli smo u Europsku uniju, novi su načini financiranja, imamo nova ministarstva, postojeći Zakon o otocima u jednom dijelu nije ni proveden, demografska i gospodarska situacija otoka je još teža…
– Europska unija promišlja o otocima potpuno drukčije nego prije, recimo, 20 godina. U sklopu ESPON programa napravljena je studija „Razvoj otoka – europski otoci i kohezijska politika“. Cijela studija posvećena je tome s kojim se problemima susreću otoci zbog svog geografskog hendikepa, izoliranosti, visokog indeksa cijena i niskog indeksa atraktivnosti, koji govori o tome koliko je određena sredina privlačna za život, za rad, za investicije. Studija ujedno daje i smjernice vođenja politike razvoja u svrhu izjednačavanja uvjeta života i rada na kopnu i otocima, odnosno ostvarenje općih ciljeva kohezijske politike.  Nadalje, početkom 2016. Europski parlament je donio Rezoluciju o posebnoj situaciji otoka, što dokazuje promjenu trendova na razini Europe u pogledu otoka. Na kraju krajeva, otoci su prepoznati u samom Lisabonskom ugovoru kao područja s trajnim prirodnim i geografskim poteškoćama i kao područja koja se nalaze u posebnoj situaciji.
“Dobrostojeći” otoci
– Mnogi u Zagrebu, na ključnim mjestima u državnim tijelima, smatraju da se na otocima odlično živi. Pritom za primjer navode otoke poput Krka, Cresa, Lošinja…koji su zaista dobar primjer otočnog razvoja. Više od deset općina i gradova ima solidne proračune i dobru demografsku i gospodarsku sliku. Ali se zaboravlja da mamo sve skupa 51 otočnu jedinicu lokalne samouprave i određeni broj manjih otoka u sastavu sedam obalnih gradova. Što je s velikom većinom koja nije u grupi „dobrostojećih“? Na razini Sektora za otoke smo pokušali tijekom izrade novog indeksa razvijenosti ukazati na otočnu posebnost i potrebu njenog uvažavanja tako da se uzme u obzir i pokazatelj kao što je npr. indeks cijena ili korektivni faktor vezan uz geografsku izoliranost čija su posljedica limitirana mobilnost, viši troškovi života, socijalna i društvena isključenost, neadekvatna liječnička skrb itd.
Upitna budućnost HOP-a
– Ne znam što će biti s projektom Hrvatski otočni proizvod, koji je iznimno dobro osmišljen i koji je nedavno proslavio desetu godišnjicu provedbe. Projekt Hrvatski otočni proizvod se može primijeniti i na druga regionalna brendiranja, ali prvotno ga je potrebno dodatno osnažiti u odnosu na postojeću situaciju. Kroz projekt je stvorena dobra baza otočnih proizvođača koji u ovom trenutku nužno trebaju podršku kako bi razvijali proizvodnju, širili asortiman i u većoj mjeri izašli na tržište. U Zagrebu postoji prostor u vlasništvu RH u čije je uređenje utrošeno više od 800.000 kuna s ciljem da u njemu zaživi trgovina i degustacija proizvoda s oznakom HOP. Međutim, prostor još uvijek nije u funkciji i to uglavnom zbog zakonske regulative i pitanja nositelja poslovanja u tom prostoru. Naravno, otvoreno je pitanje na koji način ga staviti u funkciju i omogućiti otočnim proizvođačima trajni izlazak na veće tržište s jedne strane, a projektu dati jednu ozbiljnu važnost s druge strane. Trenutačno najbrže rješenje vidim u formiranju službe unutar postojeće javne tvrtke u vlasništvu države koja će se baviti samo Hrvatskim otočnim proizvodom i vođenjem procesa stjecanja oznake i cjelokupnog poslovanja i odnosa s proizvođačima. Kada bi se to postavilo na takav način, vjerujem kako bi se proizvođači dodatno ohrabrili i razvijali svoju djelatnost. Ovako se projekt razvija po inerciji, a jednostavno je došlo vrijeme da se napravi korak dalje.

 

IZVOR: Zadarski List

AUTORICA TEKSTA: Andrina Luić

AUTOR FOTOGRAFIJE: Zvonko Kucelin