KOLUMNA: Došla je zima. Jeli nam je Vakula „reko“ kako će biti danas? Piše: Vanja Bralo

KOLUMNA: Došla je zima. Jeli nam je Vakula „reko“ kako će biti danas? Piše: Vanja Bralo

Objavio: Vanja Bralo - 15.12.2018.

Jesmo li ispunili vlastita očekivanja?

Kada govorimo o terminu vrijeme prvo što pomislimo je o vremenskim uvjetima i da li je Vakula „reko“ što nas čeka danas, pomislimo o izvješću HAK-a o stanju na cestama te hoće li ove godine kod nas na otocima biti snijega i hoće li biti grudanja na Vidovoj Gori (odnosi se na Bračane). Vrijeme je bitan čimbenik naših života i u kontekstu ostvarenja svih naših ciljeva. Kada podvučemo crtu i okrenemo se iza u 2018. god. jesmo li ispunili vlastita očekivanja? Iskoristiti vrijeme koje je pred nama i planirati svoje živote predstavlja bitnu stavku. Možda i najbitniju.

Opće je poznato, vjerojatno, da je naše povlačenje EU sredstava nedovoljno ili možemo reći nije na zadovoljavajućoj razini. I Zoran Šprajc ima koju anegdotu na ovu temu, vjerojatno, kada se osvrne na izjave o istoj temi pa bilo s Pantovčaka ili bilo kojeg ministarstva. Okrenemo se iza sebe i shvatimo da nismo napravili ništa specijalno. Mediokritetni smo. To je istina. Istina boli. A možemo birati sami. Izabrali smo da nam vrijeme nije bitno.

Sutra je apstraktno

Od momenta kada dogovorim projekt s klijentom i do njegovog stvarnog povlačenja ovih sredstava nekada prođe i više od godine dana. Neka to bude i godina da bismo zaokružili stvar. Pišemo poslovni plan, mi konzultanti. Pišemo poslovni plan za situaciju u ovom momentu. Koristimo informacije u svrhu izrade planova koje su uvjetovane vremenom. Danas je cijena nabave sirovina xyz HRK i voljeli bismo imati N broj opreme za proizvodnju C proizvoda. Danas, a ne sutra. Sutra je već apstrakcija. Sutra se uvedu roboti i postanemo manje konkurentni. Iako pokušamo nekako predvidjeti trend nekoga posla istina je da mi to ne možemo znati. Možemo pretpostaviti. A pretpostavka je majka, jeli.

Ja mogu samo izdvojiti vrijeme realizacije i povlačenja EU sredstava kao krucijalni problem svih mjerodavnih tijela, pa i samih korisnika. Pa ne samo vrijeme povlačenja nego vrijeme u kojemu se projekti realiziraju i kada se zaključi kompletno zatvaranje financijske konstrukcije i stvar bude gotova. Da bismo to postigli moramo biti efikasni. To znači da obje strane moraju biti efikasne. I tijela koja kontroliraju provedbu i sami korisnici. Međutim, tu dolazi do istine. Mediokritetni smo i ne efikasni. Bar ne u dovoljnoj mjeri.

Načini da se poboljšamo

Postoje 2 načina da postanemo efikasniji. Ili automatizacijom procesa uz smanjenje birokracije i raznih povjerenstava kako bismo brzo donijeli rješenje o sufinanciranju neke ideje (uprostiti maksimalno procese) ili zapošljavanjima u javnom sektoru, na što smo već alergični. Ako isključimo nova zapošljavanja jer radimo nevjerojatne reformsko-kozmetičke poteze i to je generalno „no-no“ ostaje nam uraditi napor da poboljšamo sustav. Sustav nam je, dakle, neefikasan. I što da radim kada je to tako. Ja prihvatim to jer ne mogu protiv toga i samo radim svoj posao najbolje što mogu, međutim ne mogu reći da mi ne stvori stres nekada. Korisnicima još i više. O sustavu neka brinu oni koji su ga kreirali i koji ga kreiraju. Znaju i oni ovo što pišem. Možda ih samo nije briga ili možda i ne znaju kako. Ostavljamo to njima. Problem znaju, svakako. A ako ga nisu svjesni, imaju ovaj tekst. I korisnici su tu da ubrzaju procese…da ne ostavljaju sve za posljednji moment i da se educiraju o pravilima igre. Što više znamo bolje i brže ćemo donositi odluke.

Tko zaista zaslužuje spomenike?

U Agenciji za plaćanja sam, može se reći, redovit. Imam tragove svojih stopa i u nekim ministarstvima, također. Promislio sam puno puta kako bi mi bilo da radim tamo, na bilo kojim pozicijama, i zaključio sam da sam u biti zaista sretan. Ne radim tamo. Ta količina problema, papirologije, ljudi i procedura bila bi mi previše. Ali moram reći da tim ljudima koji tamo rade možemo spomenik podignuti i možda bi takav spomenik imao više smisla u Zagrebu. Spomenik ljudima koji se bore za druge ljude, sada, danas. Jer ja nisam do sada naišao na osobu koja mi je odbacila predmet jer sam neki papir zaboravio ili sam napravio neku grešku, ako je mogu ispraviti. Nisam naišao na nerazumijevanje baš nikada. U potpunosti sam im zahvalan za sve. Zahvalan sam i kada su me naučili koji „tips and tricks“ kroz možda i po mene negativan scenarij u tom momentu. Vi ljudi ste nevjerojatna snaga i da korisnici znaju točno s kojim se problemima susrećete…evo, možda bi vam i podigli neki spomenik. Pisalo bi, možda –

„ Velikim ljudima koji danas rade za svoj narod, ne sutra“.

Koristim ovu priliku da svima poželim sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu. Da kroz 2019. godinu svi prođemo bolje, svatko na svoj način, da ne klonemo duhom i da ne krivimo sve oko sebe za vlastite poraze nego da prihvatimo vlastitu odgovornost za smjer svog života.

Čitamo se i dalje.

__________

 

Autor: Vanja Bralo

Fotografija: pixabay.com