HVAR – Reciklaža prostora na hrvatskim otocima:  ‘Puno para, malo pameti’

HVAR – Reciklaža prostora na hrvatskim otocima: ‘Puno para, malo pameti’

Objavio: Otok Brac - 14.11.2017.

Otvaranje društveno-kulturnih centara  bila je glavna tema Serum festivala u gradu Hvaru.

Kompleksnost međusobnih odnosa ljudi, pri čemu nijedan pojedinac nije u potpunosti zadovoljan odnosom cjeline prema njemu, nazivat ćemo društvomKulturu ćemo, pak, nazvati rezultatom kreativnih potreba pojedinca, u čijem mu ostvarenju odmažu i društvo i država. Otok je, to znamo, kopno okruženo morem, pri čemu je more i blagoslov i prokletstvo, ovisno razmišljate li o tome tijekom ili izvan turističke sezone.
Društveno-kulturni centar na otoku nazvat ćemo upravo tako, iako još ne postoji.
Da bi se realizaciji DKC-a otočni aktivisti poput onih iz Platforme Hvar ili Pokreta otoka – naših domaćina na Serum festivalu u gradu Hvaru – uopće približili, potrebne su skoro pa tektonske promjene. Mikrodruštva u kojima otočani žive trebala bi, za početak, uvidjeti da je kultura jedna od temeljnih potreba ljudi, pogotovu onih koji ne misle da bi otoci trebali biti ništa više od apartmantskih naselja. Nadalje, lokalni političari trebali bi se odreći komercijalnog potencijala barem jedne napuštene zgrade te imati dovoljno povjerenja da je daju u ruke vlastitoj omladini. Ne bi, u cijeloj ovoj priči, bilo zgorega ni da država prestane financijski tretirati kulturu kao zadnju rupu na svirali ili da se barem odluke koje se odnose na kulturne projekte ne donose po političkom ključu. Tako bi nekako izgledalo podvlačenje crte pod subotnju dvostanu panel-diskusiju „Reciklaža prostora“, koja je bila održana u kompleksu Veneranda u gradu Hvaru.
U organizaciji Platforme Hvar, a uz podršku međuotočne mreže Pokret otoka, ovogodišnji Serum festival imao je, osim radionica, koncerata i zimskog kupanja, za cilj problematizirati upravo kroničan nedostatak društveno-kulturnih centara na našim otocima.
Prostor Venerande, gdje je nekad bio smješten čuveni hvarski disko, idealan je primjer neravnopravne borbe mladih, koji bi da života na otocima ima i zimi, s političarima, gradskim vijećima i mjesnim odborima „koji sve to razumiju, ali“…

Unutrašnjost klupskog prostora u Venerandi (Foto: TRIS)

Serum festival bio je smješten u klupskom prostoru Venerande (koja ima i izuzetno atraktivnu ljetnu pozornicu na otvorenom), šarmantnoj i urbano osmišljenoj prostoriji sa šankom i binom, idealnoj za izložbe, koncerte, radionice, predavanja i sve ono ostalo što su članovi Platforme Hvar zamislili u svom projektu. Zamišljen je, naime, projekt društveno-kulturnog centra u Venerandi (koja posljednjih godina svoja vrata otvara samo povremeno) i izložili ga gradskim vlastima. Plan je bio, priča Jelena Šoša, da Platforma i Grad zajednički prijave projekt i apliciraju za sredstva Europskog socijalnog fonda.
– To je bilo to što nam je trebalo, nekakav društveno-kulturni centar koji bi bio zamišljen da okuplja ljude i udruge s cijelog otoka. Počeli smo pisati projekt, nalazili smo se svake srijede u Vatrogasnom domu i na kraju smo bili izuzetno zadovoljni kako je projekt napisan i opisan. Paralelno smo ispitivali situaciju s Gradskim vijećem, ispred čijih smo članova na kraju stavili gotov dokument. Vijećnici su bili oduševljeni našim trudom i rezultatom, svi su u razgovorima s nama bili “za”, jer su bili svjesni da to gradu Hvaru zaista treba. Bili smo jako euforični oko cijele te priče, vidjeli smo svjetlo na kraju tunela, napravili smo i javno predstavljanje projekta za građane, odaziv je bio ogroman – govori Šoša.
Na sjednici Gradskoj vijeća, gdje je projekt Veneranda bio na dnevnog redu, sve je palo u vodu.
– Vijećnici na kraju nisu dali podršku toj ideji, glasali su „protiv“, a razlozi nam nisu bili najjasniji. Projekt nismo uspjeli predati i onda smo odustali od svega toga. Bili smo šokirani, ali smo odlučili da ćemo nastaviti dalje s manjim projektima do trenutka dok klima ne bude malo bolja, pa opet ne pokušamo progurati sličan projekt koji bi, u suradnji s gradom, mogao rezultirati otvaranjem društveno-kulturnog centra – rekla je Jelena Šoša iz Platforme Hvar, udruge koja se još uvijek oporavlja od „hladnog tuša“ koji im je priuštilo Gradsko vijeće. Entuzijazam je splasnuo, euforija se ispuhala, a za Venerandu još uvijek nema konkretnih planova.

Majice nastale na radionici festivala Serum (Foto: TRIS)

Sve je to slušao novopečeni nezavisni dogradonačelnik Hvara Kuzman Novak, koji je sjednicu Vijeća na kojoj je mladima iz Hvara uskraćeno korištenje Venerande, gledao na YouTubeu i „jako se iznervirao“. Zvučao je uvjerljivo, uostalom ima 27 godina, mlad je i on.
– Ljudi koji su bili „protiv“ kad se glasalo o Venerandi, nisu rekli nijedan smisleni argument. Energija je bila ogromna i žao mi je što je taj polet nestao – rekao je Novak, kojeg ćemo upamtiti i po iskrenom opisu trenutačne situacije u Hvaru, gradu u kojem se malo bolji apartmani u špici sezone naplaćuju i po 600 eura za noć: – Puno je para, a malo pameti.
Zamjenik gradonačelnika je temu nepostojećeg prostora za kulturno izražavanje mladih proširio na problem udruga, kojih samo u Hvaru ima čak devedeset. Dobar dio njih, reći će, postoji samo zato jer znaju da će svake godine dobiti novac od Grada.
– To moramo riješiti tako da udruge koje se prijavljuju za gradska sredstva moraju donijeti projekt. Dakle, moramo ljude naučiti da budu sistematični u svemu tome, a ne da Grad doživljavaju kao sisu koju će neprestalno musti. Postoji i ideja da se osnuje Javna ustanova u kulturi, čiji bi osnovač bio Grad Hvar, međutim to Vijeće mora izglasati, a njega čine ljudi koji zastupaju raznorazne interese – rekao je.

Sandra Baničević (Luka mozaika, Vela Luka), Marija Plenković (Umreženi susreti, Jelsa), Jelena Šoša (Platforma Hvar), Kuzman Novak (dogradonačelnik Hvara) i Maja Jurišić (Pokret otoka, Šolta) (Foto: TRIS)

Na zidovima kluba u Venerandi visjele su fotografije napuštenih i derutnih prostora s dvadesetak hrvatskih otoka, izložba kojom je dan ranije otvoren Serum festival. Otočni aktivisti vole reći, a to nas je naučila Maja Jurišić, predsjednica Pokreta otoka, da ljudi nisu tu samo da uđu u neki prostor i počnu se baviti nečim, ljudi su tu da oplemene prostor.
– Bez ljudi prostori umiru i događa im se ono što vidimo na ovim fotografijama. Koga ćemo kriviti, hoćemo li polaziti od sebe ili ćemo sjesti za isti stol s javnim sektorom i pokušati naći neka zajednička rješenja? – upitala se Jurišić.
Jedno od rješenja dolazi iz Vela LukeSandra Baničević iz udruge Likovno stvaralaštvo predstavila je na okruglom stolu projekt „Luka mozaika“, koji je smješten u nekadašnjoj tvornici limene ambalaže.
– Prostor je bio derutan, pun smeća, čak i opasan. Pokušali smo ga preuzeti, nismo uspjeli u smislu da je on sad naš, ali imamo pravo biti u njemu do daljnjeg. Pokušali smo tamo osmisliti sadržaj koji neće okupljati samo nas iz udruge, nego sve koji su zainteresirani. Mi u Veloj Luci osjećamo jednu posebnu besperspektivu, pa smo željeli okupiti što više ljudi na jednom mjestu, odnosno htjeli smo osmisliti prostor u kojem ćemo se svi zajedno kreativno izražavati – rekla je projektna koordinatorica „Luke mozaika“.
– U Veloj luci se prije 50 godina dogodio Međunarodni susret umjetnika, koji su iza sebe ostavili mozaike po gradu i mi smo odlučili nastaviti na tom tragu. Taj prostor bivše tvornice smo vlastitim snagama i sredstvima koliko-toliko uredili, očistili od smeća i dobili više od 100 kvadrata za radionicu mozaičnih kompozicija koju je od travnja ove godine posjetilo oko stotinjak autora. To je donijelo jednu malu renesansu u Luci i danas je to mjesto koje, i nama i posjetiteljima, ostavlja mogućnost da na svom otoku nešto stvorimo – tvrdi Sandra Baničević, koja je kaže da ih već sutra nekakav investitor može iseliti iz tog prostora, no dok se to ne dogodi, projekt „Luka mozaika“ će i dalje nastavljati s revitalizacijom prostora, ali i čitave umjetničke scene u Veloj Luci.
Marija Plenković, predstavnica projekta „Umreženi susreti“ iz Jelse, ne može se pohvaliti da je na neko duže vrijeme zauzela nekakav napušteni prostor, no sudjelovala je u jednokratnom projektu europske kulturne suradnje, koji je bio smješten u zgradi propale tvornice Dalmacijavino u Jelsi, a o čemu je TRIS već pisao.

DJ Gluvi Panj na pozornici Venerande (Foto: TRIS)

– Cilj je bio stvoriti određene situacije i mjesta na kojima će se tiha, digitalna komunikacija obogatiti svim onim emocionalnim i psihološkim aspektima uobičajenog ljudskog kontakta. Svrha je bila da se reaktualizira društveno sjećanje kako bi se što bolje iskoristili naslijeđeni procesi, kojih su dio i napušteni prostori. Fokus je bio na tvornice nekih propalih industrija, tako je u Jelsi kao glavna lokacija za aktivnosti izabrana zgrada Dalmacijavina – objašnjavala je Plenković.
– Sve je započelo ulaskom umjetnika iz različitih područja u prostor vinarije, tamo su ih dočekali preostali zaposlenici, koji su već tada bili u atmosferi pritiska zbog skorog gašenja tvrtke i neizvjesne budućnosti koja ih čeka. Tu se dogodio jedan od ključnih momenata, koji ostvaruje i sam cilj tog projekta, naime nastala je situacija u kojoj je došlo do inverzije uloga: zaposlenici vinarije su u početku reagirali s određenom dozom skepse i nerazumijevanja, međutim zahvaljujući njihovoj znatiželji, u jednom su trenutku spontano preuzeli vođenje te grupe umjetnika i kulturnjaka po prostorima tvornice, i onda su se počele otkrivati broje osobne priče koje su činile živi organizam te vinarije. Zaposlenici, koji su inače malo uključeni u kulturna događanja, preuzeli su tako ulogu kustosa u procesu stvaranja cijelog projekta – kazala je Marija Plenković.
Dok se u Venerandi pričalo o prostorima, u diskusiji s dvadesetak zainteresiranih otočana, koji su uglavnom aktivni u raznim udrugama i projektima, počele su iskakati teme poput samoodrživosti udruga, samozapošljavanja, povlačenja sredstava, osobne odgovornosti, naplaćivanja kulturnih manifestacija, volontiranja i svega onoga što mlade, obrazovane i entuzijastične otočane tišti i frustrira. Nije više bilo vremena za sve to, DJ Gluvi Panj već je bio nestrpljiv za miks-pultom. Nastavak rasprave slijedi ovoga tjedna na Korčuli, gdje će biti održana radionica „Društveno-kulturni centri u službi razvoja otoka“.
Reporteri TRIS-a pokupili su se sa Seruma prema kopnu u nedjeljno poslijepodne, a oni koji su ostali na još jednom danu festivala, ispunjenom radionicama, predstavom i još jednom izložbom, našli su se u ponedjeljak zarobljeni na Hvaru, prvo zbog juga, a onda i zbog bure. Nadamo se da će se danas dokopati Splita. No onaj jedan sunčani dan, subotu, mladi aktivisti iskoristili su za okupaciju onog jednog prostora kojeg im/nam još nisu uspjeli oduzeti. Predvođeni Androm Nigoevićem, zamjenikom predsjednice Pokreta otoka, skočili su u more. Slijedi videodokaz (podsjećamo da je datum bio 11. studenog!):

IZVOR : tris

Foto i tekst : Marko Podrug