KOMENTAR DINKO SULE – “Svi smo mi Julija”

KOMENTAR DINKO SULE – “Svi smo mi Julija”

Objavio: Maja Jurišić - 20.02.2018.

Tužan sam dok čitam priču Julije Vojković, priču o njenoj borbi za svoju djedovinu.

Kako sam 2004. god. priredio i uredio knjigu Bratovštine otoka Šolte (izdala ju je Naklada Bošković) slučaj „djedovine“ Julije Vojković iz ove priče dobro mi je poznat. Zato iz poštovanja prema našim starim bratimima (članovima Bratovštine sv. Stjepana Grohote), napisat ću par riječi.

 

Kratko o Bratovštini

 

Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika stara je preko 450 godina (sačuvan Pravilnik iz 1561.) Ne bi pisao što su bratovštine, niti njihovu ulogu, ali ova Grohoćanska, svakako nije bila udruga koja se je samo bavila komunalnim poslovima (pokapanje mrtvih), bila je daleko više od toga. Naravno ova Udruga bila je uredno registrirana, po državnim zakonima i odobrena od biskupa (Statut iz 1892.). Imala je svoje zemlje, kuću, i pokretnu imovinu. Sve zemlje koje je imala bile su uredno uknjižene u Zemljišnim knjigama, dakle Bratovština je bila njihov vlasnik.

Poslije I. svj. rata, 1920. godine Bratovština je dio svojih zemalja ( u Gaju i Gaj-Guka cca 3 500 000 metara kvadratnih) isparcelizirala i podijelila svojim članovima, svakom članu po dvije parcele, jednu vrijedniju i drugu manje vrijednu. Jedan dio tih zemalja koji nije bio podijeljen (tereni uz Stomorsku) Bratovština je prodala 1924. za potrebe gradnje nove crkve u Grohotama.

 

Što je bilo kasnije?

 

Bratimi ove Bratovštine poklekli su prije desetak godina, nisu Bratovštinu registrirali ni kao crkvenu udrugu, niti su se registrirali po važećim zakonima o udrugama RH.

Zanimljivo, odmah po „izdisaju“ Bratovštine (do tada je trajala, kao neregistrirana ili ?, uglavnom je djelovala), Župa Sv. Stjepana Prvomučenika (župnik) pokreće sudski spor kako bi ostvarila prava s uporištem u Statutu iz 1982. (Poglavlje XI – O raspustu društva). Zemlje koje je bratovština podijelila svojim članovima nisu mogle biti predmetom Sudskog spora, jer su podijeljene i uporište u navedenom Poglavlju nema osnova. Tako mislim?! Zar je pošteno da su vlasnici/posjednici (upisani u Katastar) koji se nisu iz bilo kakvih razloga (starost, neupućenost, neinformiranost) uknjižili u Zemljišne knjige postali žrtvom sudskog spora kojeg je pokrenula Župa sv. Stjepana Prvomučenika (župnik), a ne poštujući spominjanu podjelu zemalja.

Valja napomenuti da je Župa Sv. Stjepana Prvomučenika Grohote sudskim sporom pokrenutim 1972. došla u vlasništvo kuća Bratovštine Sv. Stjepana Prvomučenika. Tim sudskim sporom Župa nije „dirala“ ove bratske zemlje, poštivala je podjelu zemalja među članovima bratovštine. NAŠI STARI BRATIMI (pa i Julijin djed) ove su zemlje i zaslužili jer su, i gladni i žedni gradili svoju crkvu, Crkvi vjerno služili, vjerno služili svom narodu.

Još ću napomenuti, zemlje koje je Bratovština 1920. podijelila svojim članovima nije „dirala“ ni Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu (1947.) iako su sve zemlje bile upisane u zemljišnim knjigama na ime Bratovštine. Poštivala je spomenutu podjelu.

 

Ovih dana dnevni tisak vrvi člancima o naseljavanju Šolte. Pozivaju se mladi na Šoltu. A, gdje nas vodi Julijina priča? Hoće li Julijina djeca krenuti u obrnutom smjeru?

 

Za sve „Julije“

__________

Autor: Dinko Sule

Fotografija: Nepoznati autor