CRES – Svugdje je lijepo, ali na otoku je najljepše: Priča creskih surfera Oscara i Ivana

CRES – Svugdje je lijepo, ali na otoku je najljepše: Priča creskih surfera Oscara i Ivana

Objavio: Paula Bolfan - 12.07.2018.

Na otoku živi jedan surfer. I još jedan. Kad bi si čovjek dao truda pa išao raditi popis creskih surfera u 2018., popisao bi ravno – dvojicu. Oscara i Ivana.

U kafiću Plavica, tu odmah dolje uz more na rivi, dečki će reći: Sjeli mi lani na bicikle, baš smo popili kavu za ovim stolom, i skočili do Maroka – kaže Ivan Saganić (28).

– Pa natrag – dopuni ga Oscar Piljek (29) pa doda: – Znaš, Maroko je idealan za nas surfere… Put preko Alpa – Zvuči, tu u kafiću, kao skoknuti iza ćoška do Konzuma, ali… – Svaki na leđima s po 45 kilograma opreme. Problemi. Kroz Alžir ne možemo proći, žele da nas vojska prati 1500 kilometara. A tu pratnju trebamo platiti. Iz Tunisa su nas deportirali natrag u Europu jer su tražili garancije da ćemo spavati u hotelima, a mi sa šatorom – govore uglas. – Vozili smo se 213 dana do surferske plaže nešto južnije od Casablance. Prešli smo 12.700 kilometara na biciklima… Na povratku prešli i Alpe.

Svijet nam je bio mali kad smo stigli natrag tu na Cres, za ovaj stol. Kad smo napravili takav pothvat, više nam ništa nije problem. Važnije, tek kad smo vidjeli sva druga mjesta, razvikana ili manje razvikana, shvatili smo na kako lijepom otoku živimo. Što imamo… – kažu uglas.
.

.
Vani nije sve idealno

Sjeti se Oscar: – Negdje na Siciliji pronašli smo šest psića. Netko ih je ostavio uz cestu. I stavili ih na bicikle pa ih udomili u prvom gradu.

Nije sve bilo idealno. – U Maroku turist preko granice ne smije unijeti dron. A mi smo sve snimali, za dokumentarac koji planiramo prikazati pod nazivom “Ekspedicija sedam milja”. U jednom trenutku digao ga iznad grada ne bi li snimio panoramu, da naši ljudi vide kako to izgleda. Međutim… Netko nas prijavio. I dan poslije kucaju na vrata naše sobe u hostelu. Otvorim vrata i vidim – ljude u crnim odijelima. Kao na filmu, ugurali me u auto, sjedim u sredini, oko mene još četvorica. Rotirke. Dovedu me u policijsku stanicu u Casablancu i zaključe: “Ti si špijun iz Alžira. Snimaš vojne objekte”. A ja im objašnjavam: “Ne, surfer sam s Cresa”.

I što je bilo?

– Pustili su me, ali sva oprema ostala je tamo. Srećom, fotografije smo uspjeli sačuvati.
.

Oscar radi u kampu tu u Cresu, a Ivan je na otoku poznat kao odličan – medar.

– Živim sam u Vidovićima, selu pokraj Martinšćice. Ostali su stanovnici tek moja Tamara i susjed Đino. Njemu su 83 godine, a vitalniji je od mene! – kaže Saganić.

Dečki su surfali i na Šri Lanki.

-Živjeli smo neko vrijeme upravo u prašumi Šri Lanke, kod lokalca Malitha. I to je idila, ujutro bismo se probudili pa ubrali bananu sa stabla. Kad se voziš po Šri Lanki, prvo zaobiđeš autobus ili kamion, a onda slona! Željeli smo čak, ali ipak smo odustali, kupiti kuću tamo pa otvoriti surfersku školu. Na plaži smo pronašli jednu kućicu od 60 m2 za koju je trebalo dati 4000 eura. Obukli košulje, otišli odvjetniku, skoro potpisali ugovor, ali ipak smo se vratili na naš Cres…
.

.
Genijalci su njih dvojica, ništa im nije problem.

– Ma mi bismo sad na biciklu mogli do Zagreba doći, no lakše je iz metropole do Cresa, jer nema toliko penjanja – kaže Oscar.

Za kraj, jer dečkima počinje smjena na poslu u kampu, kažu:

– Čovjek ne smije pokušati kontrolirati ono što će mu se događati putem. Ne smije misliti previše unaprijed, jer put te vodi. Ako želiš kontrolu, stvari će brzo početi krenuti nizbrdo, neće sigurno biti onako kako si planirao. Cilj je važan. A kako do tamo, e, to ćeš pronaći putem…

Kamo dalje na put? – Južna Amerika. Ovo ljeto odmaramo se na našem Cresu pa sljedeće dalje… A surfanje na Cresu? – Ima jedna uvala pa, kad je dobro vrijeme, nema problema. Ma tu se sve može…
.

Što treba obavezno posjetiti na njihovom Cresu?

Lubenice, Valun, Beli…

Na Cresu je dovoljno sjesti u automobil i otići u – istraživanje. Lubenice, Valun, Beli… Ma kamo god turist ovdje krene, pronaći će lijepo mjesto. Tko istraži otok, može se preseliti na istraživanje Lošinja. I tu se ima što vidjeti. Opcija je toliko da ih je teško pobrojiti. I tu je čar.

Osor

Živopisni gradić, mjesto u kojemu se prvi put plaćalo – kunama. Ali, pravim, onima s krznom. Danas je Osor pust, tek je nekoliko terasa na kojima su turisti, no doživljaj je i dalje nezaboravan. Obvezno stati ovdje. Makar i na kavu. Usput je, a to je pola sata šetnje koju će turist pamtiti. Oprezno na mostu!

Probati olito

Kultni desert od janjetine. U crijevo se stave grožđice, brašno, zatim se prži na ulju i reže. Zaštitni znak kraja i specifičan je za mjesto Orlec. Ima još samo nekoliko starijih stanovnica koje ga znaju napraviti.
.

Plus i minus

PLUS DIVLJINA

Cres je još uvijek ostao netaknut. Malo se gradilo i malo toga uništilo. Lijep je kao i nekad. Tu su se kupali i Iliri prije 4000 godina. Rimljani brali masline. I ostalo je sve isto, kao nekad. Tko traži mir, ovdje će ga i naći.

MINUS ZABAVA

Tko traži zabavu i noćni život, proći će dalje. Sami Cres, centar, nudi solidnu gastronomiju, ništa pretjerano, ali cijene su u redu. Kafića ima. Plaža je super, ali navečer je – tiho. A zabave u blizini – nema.
.

Na otoku priroda puca u svom najboljem izdanju

Divljina. To je Cres. Ostao je otok onakav kakav je bio oduvijek. Za razliku od naših ostalih otoka, razvikanih poput Hvara, Krka, Paga… Ako hoćete i Vira, ovdje je priroda. Puca u svom najboljem izdanju, pokazuje sve što ima. Strme stijene, šume, na sjeveru otoka raste čak i – hrast. Divlje plaže, nedostupne, bjeloglavi supovi… U Belom, eto, Iliri su se kupali prije 4000 godina. Crkva je sagrađena prije ravno 1000 godina. Godine 1018. Ali, to je povijest.

– Sezona traje tri mjeseca, a poslije je pustoš – ponavlja se mantra i na Cresu. Tako je to na otocima. Ali, na otocima je – lijepo. Cesta koja vodi prema Filozićima i Porozini kao da je iz nekog drugog svijeta. Lijevo puca pogled na strme stijene, desno na divnu prirodu. Gušt je biti ovdje. Dobro se čovjek osjeća. Lijepo mu je… Plaže su živopisne, primjer je Valun. Malo, mirno, s parkiralištem, dakle i putniku dostupno mjesto.

– Za kupanje, najljepše su plaže Lubenice, Martinšćica, Valun, Mali bok Orlec i pješčana Meli – kažu u gradu.

A janjetina?

– Najbolja se jede tu u Loznatima, mjestu možda kilometar i pol od Cresa.

Ali, nije otok samo to, maslinovo ulje je sjajno, cijena litre je od 80 kuna.

I puno je pčela, med i medica ovdje su naš adut – kažu domaći. Rimljani su se ovdje zaustavili upravo zbog – maslina. Nije to od jučer.

Autohtono je ovdje, iako se još gdje rijetko može pojesti, i – olito. Janjeći desert. – Ima još nekoliko baka koje ga znaju napraviti, u crijevo se stave grožđice, brašno, pa ide na ulje. Reže se, specifično je za Orlec.

Ovdje se može naći lijep smještaj, pogotovo u apartmanima. – Tko hoće mir, tko želi ležati na plaži i uživati, doći će na Cres. Ludovanja nema. Tu dolaze obitelji s djecom. Oni koji traže odmor, to su naši gosti.

Na otoku još postoje mjesta kojima čovjek nije prošao. I onih iz kojih je otišao, poput Tramontane na sjeveru, gdje je bilo 20 sela, a više nema nekoga.

Mir, to je ovdje valuta. To nema cijene…

Više o Oscaru i Ivanu saznajte na stranici Ekspedicija 7 milja

__________
Izvor: Večernji list/lifestyle
FotografijaEkspedicija 7 milja