“Tri kila srdela za štrucu kruva”

Sumartin je najmlađe mjesto na istoku Brača, donosimo priču obitelji Vrsalović koja se ribarstvom bavi – više od 8 desetljeća.

“A di ćemo večeras?”, pita Ante oca Tomu. Za kormilom će uskoro smjena generacija, baš kako je i otac Tomo naslijedio svojeg oca Antu prije 30-ak godina.

“Ovaj posao ne može niko raditi nego tko voli ribanje. Imaš pristojnu plaću i moraš održavati ove alate, pogotovo ovako kad ima ove mriže koje treba dosta krpit. Ovo mi je sin, ima volju za ovo, položija je pa sada ako bude, ako bude imao volje i ljudi s kim raditi može nastaviti, ja se tako polako ostavljan ovoga”, priča Tomo Vrsalović.

No još će dosta kruha trebati pojesti dok Ante ne preuzme kormilo. Sada je već iskusan i dobar ribar, nezamjenjiva potpora ocu i ostalim kolegama, poznaje gotovo sve tajne zanata.

“Ja ovi posal volim raditi i želim ga nastavit radit ako bude mogućnosti. Ovo sam naslijedio od familije od oca i nona. Ako budu dobre cijene, ako budemo uspjeli od toga preživit”, kaže Ante Vrsalović.

“Triba 3 kg srdela za štrucu kruha, onda znaš koja je cijena srdele. Ako uzmemo pletenicu onda nam treba 4 kg srdela za seljačku pletenicu i zato ja ne znam šta će bit s tim ribarstvom. I kako će ovo ići naprid, cijena srdele se nije pomakla godinama”, dodaje Tomo.

Uz razgovor smo stiže se do planirane pozicije – pošte između Hvara i Brača. Bacaju se mreže, napeto iščekivanje počinje. S danom i istina izlazi na vidjelo. Malo dalje susrećemo još jedan brod Vrsalovića, Tomina brata Tončija Vrsalovića. On je ove noći imao više sreće.

Izvukao je 13 tona čiste srdele i vozi je “u fabriku na preradu”. A fabrika je Sardina iz Postira na Braču. Srdele, ako ne završe u konzervama, postat će hrana tunama, a samo će manji dio do kupaca u ribarnicama.

__________

Izvor: magazin.hrt.hr

Fotografija: Kerstin Riemer Pixabay