BLOG JEDNE OTOČANKE – Jesmo li neprijatelji sami sebi?

BLOG JEDNE OTOČANKE – Jesmo li neprijatelji sami sebi?

Objavio: Maja Jurišić - 16.08.2018.

S obzirom na moje iskustvo života na otoku, transformaciju koju sam doživjela, način otočkog razmišljanja koji sam u ovo kratko vrijeme upoznala i posao koji ću i dalje raditi za budućnost otoka, krećem s pisanjem kolumne u kojoj ću iznositi svoja razmišljanja, prijedloge, viđenja i iskustva te kojima ću nadam se osnažiti i druge da svoj život pronađu na otoku.

 

ONI DOLAZE

Kad sam 2013. odustala od karijere u državnoj agenciji i odlučila preseliti na otok došla sam s namjerom da vas upozorim da “ONI” dolaze i da su nam otoci ugroženi naletom masovnih investicija, turizma i nekontroliranog razvoja koji će potpuno promijeniti lice otoka i život na otocima.

Nakon 4 godine života na otoku mogu samo zaključiti da nas neće uništiti “ONI KOJI DOLAZE” niti da imamo vanjske neprijatelje. Ukoliko se ne probudimo i ne pokrenemo pojest ćemo sami sebe. Mi smo ti koji otok uništavamo svakim danom bilo da devastiramo obalu i okoliš pod krinkom važnih investicija ili da sliježemo ramenima ponavljajući u bradu – ne možemo ništa, “ONI” su umreženi.

Svi ste svjedoci koliko sam se direktno i osobno izložila kako bi upalila reflektore u lokalne samouprave koji već godinama u tišini, daleko od očiju javnosti donose odluke i povlače poteze od kojih uglavnom interes ima nekolicina podobnih. Mnogi još uvijek govore – što ti je to trebalo, ništa se ne može promijeniti…

 

KAKO SIJEMO TAKO ĆEMO ŽNJETI

Unatoč ogromnoj uloženoj energiji, brojnim stvorenim “neprijateljima”, etiketama poput – luda sam, izgubljena, nisam normalna i sa mnom vjerovatno nešto nije u redu, sigurna sam da je svaka sekunda mog rada i truda ispravno uložena jer vidim puno malih promjena kojima će trebati vrijeme da postanu vidljive svima.

Onako kako se mi odnosimo prema otoku, odnosit će se i oni koji na njega dolaze – živjeti, investirati, raditi ili samo uživati. Ako promjena ne dođe od nas samih, nemojmo očekivati nikakve druge promjene.

Ako ćemo svi raditi većinu poslova na crno, betonirati obalu, graditi nelegalne vezove, širiti štekate, otimati zemlje, trpati crni novac u vreće, otvarati radna mjesta za vraćanje izbornih obećanja, sklanjati glavu kad netko govori istinu i nastaviti olajavati sve i svakoga u lokalnim birtijama – onda nam treba biti i jasno da potpisujemo vlastitu propast. Ostarit ćemo znajući da smo vlastitu djecu protjerali svojom bahatošću, da smo vlastite unuke osudili na robovski život na rođenom otoku ili na mukotrpan život u tuđini.

Nije nam kriva država, ni pokvareni političari, nije nam kriv bogati susjed ni neobzirni vikendaš, nije nam kriv truli sustav ni loše trajektne linije, nisu nam krivi ni bogovi ni đavoli.

Krivi smo sami sebi. Mi smo neprijatelji vlastitog otoka.

No za kraj ovog prvog teksta važno je znati da je uvijek pravo vrijeme za promjenu. Krenite što prije, dok još raj na kojem živimo možemo sačuvati i za nas i za naše potomke.

__________

Autorica: Maja Jurišić

Foto: Guliver/Thinkstock